Kasim Kamenica u posljednjih nekoliko mjeseci najviše vremena provodi u rodnom Goraždu, gdje je napravio prve rukometne korake i započeo odličnu igračku, a potom i trenersku karijeru. Njegovo ime upisano je zlatnim slovima u historiju jugoslavenskog rukometa, jer je 1987. godine s omladinskom reprezentacijom tadašnje zemlje u Rijeci osvojio zlatnu medalju na Svjetskom prvenstvu.

Mali raj

Popularni Kameni s razlogom spada u red naših najboljih i najuspješnijih rukometnih stručnjaka, a u desetak klubova koje je trenirao, ostavio je dubok trag. Naravno, nije zaboravio RK Goražde i rodni grad tako da, zajedno sa Senjaninom Maglajlijom, pokušava vratiti klub na puteve stare slave.

- Kada sam ljetos, kao i svake godine, došao u Goražde, pozvali su me da pomognem svojim iskustvom i znanjem. Zajedno sa Magijem pokušao sam napraviti ustroj kluba i ispočetka je to dobro išlo. Zaustavljen je pad u glavama igrača, napravljen je nekakav rezultatski iskorak s obzirom na to da je situacija u klubu veoma teška. Zauzeli smo prvo mjesto u Prvoj ligi FBiH nakon jesenjeg dijela takmičenja. Vidjet ćemo šta će na kraju biti, jer su igrači navikli na novac i ne shvataju da je liga u kojoj se takmiče, totalni amaterizam - kaže Kamenica.  

Svaki razgovor s Kamenicom počinje i završava se pričom o Goraždu.

- Kako starim, sve mi više godi da budem u gradu na Drini. Jednostavno, najbolje se odmorim na svojoj vikendici, koja se nalazi 7-8 kilometara od Goražda. To je moj mali raj. Uživam u tišini i nedirnutoj prirodi. Na vikendici često ugostim i rodbinu. Ne idem na pecanje na Drinu, jer još nisam u tom, penzionerskom fazonu. Više volim da raduckam nešto oko vikendice ili u voćnjaku. Uvijek se ima nešto raditi kada čovjek ima volju i želju - nastavlja uspješni rukometni trener.

Kako kaže, kada bude vrijeme za penziju, namjerava da je provede u rodnom gradu.

- Još nisam za staro gvožđe. Godine mi ništa ne mogu. Ušao sam u sedmu deceniju života, ali mi nekako mnogo ljepše zvuči kada kažem da sam napunio 60. Davno sam raščistio s nekim stvarima. Prestao sam piti i pušiti bez nekog posebnog razloga. Htio sam da odigram ustakmicu sa sobom. Odbacio sam neke nezdrave stvari. Već deset 10 godina ne pijem, a 12 ne pušim. U početku je bilo malo teško, ali za mene je to sada daleka prošlost. Živim asketskim životom, dosta pažnje posvećujem rekreaciji i zdravom životu. To se, kažu, vidi i na mom izgledu – s osmijehom kaže popularni Kameni.

Historijski uspjeh

Naša rukometna legenda, iako je imao poziv da bude u Kataru, odlučio je da Svjetsko prvenstvo prati na televiziji.

- Drago mi je što je Bosna i Hercegovina napravila historijski uspjeh i konačno se plasirala na jedno veliko takmičenje. Ipak, smatram da je naša repka mogla više. Nekako su se to neiskustvo i nepoznavanje vlastitih sposobnosti i pojedinih rivala vidjeli u nekim utakmicama. Veliki problem su bile i povrede Nikole Prce i Ivana Karačića uoči šampionata. Nadam se da ćemo izvući pouke iz Katara i nastaviti kontinuitet nastupa na velikim rukometnim smotrama. Naravno, najveće neprijatno iznenađenje je reprezentacija Hrvatske, a domaćin je sve redom pozitivno iznenadio - kaže Kamenica.

Dosta se kasno počeo baviti rukometom. Prve korake u ovom sportu, u kojem je kao igrač i trener više od četiri decenije, napravio je kao 17-godišnjak.

- Kao dječak, vrijeme sam uglavnom provodio uz loptu, ali nogometnu. Sve je bilo uz velike sukobe s roditeljima Fatimom i Šerifom. Oni nisu željeli da gubim vrijeme na stadionu nego da se posvetim školi, u kojoj sam jedva uspio da budem za vrijeme nastave. Još kao tinejdžer pokazao sam dobre organizacijske sposobnosti. Već sam se tada isticao i znao sam da ću biti pravi vođa - prisjeća se Kamenica.

Od 1996. godine, Kasimu je baza Ljubljana, u kojoj živi i njegov sin Damir, koji je krenuo očevim stopama.

- Nakon što je bio golman, već nekoliko godina i on se posvetio trenerskom pozivu. Trenutno je angažiran kao trener golmana u Slovanu. Pored ovog posla, bavi se preprodajom polovnih automobila. Nadamo se da će i unuk Lijan nastaviti porodičnu tradiciju i u rukometu nadmašiti i oca i djeda. Lijan je već krenuo u školu i okupacija je cijele porodice - kaže Kasim.

"Šveđani" su najbolji ljudi

Naš odlični rukometni stručnjak često je u društvu poznatih pjevača i muzičara.

- Najviše volim da sjednem s Halidom Bešlićem. Često me zeza, mi, "Šveđani", najbolji smo ljudi. U početku nisam znao da ljude iz istočne Bosne zovu Šveđanima - kaže Kamenica.