Osam igrača rođenih na prostoru nekadašnje zajedničke države ex-Jugoslavije, igrat će u današnjem (15.15 sati) finalu 24. svjetskog prvenstva za rukometaše, koje se u proteklih 18 dana igralo u Kataru. U finalu će se sastati vjerovatno najbolja rukometna ekipa svih vremena Francuska i nevjerovatni domaćin Katar, u čijem timu su jedva tri domaća igrača.
Legija stranaca
“Legiju stranaca” predvodi golman Danijel Šarić, koji je promijenio tri reprezentacije, a posljednja mu je bila naša, a tu su još Maglajlija Eldar Memišević, Crnogorci Žarko Marković i Goran Stojanović te Srbijanac Jovo Damjanović.
S druge strane, na čelu francuske mašinerije je Nikola Karabatić, a pivoti su još njegov brat Luka te Mostarac Igor Anić, sin Željka Anića, prvog kapitena bh. reprezentacije i nekadašnjeg pomoćnika u stručnom štabu selektora Halida Demirovića.
Još bi jedino bio red da finalni meč sudi eventualno hrvatski sudijski par s obzirom na to da su u četvrtfinalu i polufinalu tri utakmice sudili Makedonci, Srbijanci i Slovenci pa da sve tri strane u “sporu” budu obojene balkanskim šmekom.
- Više bih volio da smo u finalu za protivnika dobili Španiju. Znali bismo kako da im se suprotstavimo, a osim toga, već smo igrali u grupnoj fazi. Ovako, Francuska je izraziti favorit. Mi ćemo se boriti i uživati u finalu. Mislim da smo samim ulaskom premašili naša očekivanja - kazao je heroj katarskog rukometa Danijel Šarić.
Eldar Memišević momak je koji bi itekako valjao našoj reprezentaciji. Možda ne bi bio te sreće da igra finale jednog velikog takmičenja, ali bi BiH bila sigurno bogatija za odlično desno krilo. Ipak, sa 16 godina otišao je u Katar i ne debitiravši u Premijer ligi (zajedno s braćom Burić i Omahićem, koji je, također, ovdje, u Kataru, bio je omladinski prvak BiH). Trebao je u Izviđač zajedno s našim blizancima, ali je na putu iz Maglaja dobio poziv da ide u Katar. Burići su podužili za Ljubuški, a Memišević je izašao iz auta ispred Sarajevskog aerodroma. Ostalo je historija.
- Kada se počneš baviti rukometom, naravno da ti je cilj zaigrati u finalu Svjetskog prvenstva i biti svjetski prvak. Ali, ni sanjao nisam da ću svoj san ostvariti na ovaj način. Kada smo počinjali pripreme, niko od igrača nije mislio da ćemo otići sve do finala. Cilj je bio ući među osam, a onda korak po korak - kazao je rekorder po broju nastupa za Katar i igrač kojem selektor Valero Rivera neizmjerno vjeruje (igra po 60 minuta u oba pravca).
Igrači s klupe
Dok je našim katarskim predstavnicima današenje finale prvo u karijeri, Igor Anić već se naosvajao medalja. Na ovom Svjetskom prvenstvu uglavnom grije klupu s obzirom na to da prednost ima nevjerovatni Barcelonin Soraindo (Sorhaindo), ali to za stasitog Mostarca ne predstavlja problem. Na pitanje očekuje li da će Onesta dati priliku u finalu i igračima koji se nisu naigrali, Igor je bio iskren:
- Volio bih zaigrati barem dvije minute, ali prvo da se riješi utakmica. Da se odvojimo na nedostižnu razliku, a da onda ja uletim u 58. minuti - kazao je Anić te je dodao da bi Francuzi protiv Katara morali igrati bolje u napadu, jer protiv Španaca baš i nisu (u prvih 15 minuta drugog dijela dali su tek jedan gol, i to iz sedmerca, a do 28. minute još samo pet).
Kako god, ne bude li desetak razlike za “Trikolore”, bit će to potvrda da s rukometom i nije baš sve u najboljem redu.
Neviđeno osiguranje
Tokom prethodnih 18 dana u Dohi nismo vidjeli brat-bratu tri policajca. Ne znamo ni kako uopće izgledaju. No, na putu iz hotela do dvorane Lusil bilo ih je na stotine. Doduše, još ne znamo kako izgledaju, jer se radilo o patrolnim kolima, ali da su pooštrili mjere osiguranja, to je definitivno. Kao da se igrala utakmica između Marsa i Jupitera, a ne Katara i Poljske. Na potezu dugačkom tridesetak kilometara, na skoro svakom kilometru bio je parkiran auto s rotacijom, a na ulazima rigoroznije pretrage. Danas se očekuje i prisustvo katarskog emira Hameda bin Halifa el-Tanija, što će, ne sumnjamo, rezultirati još većim angažmanom policije.
Što se tiče atmosfere, bila je paklena na objema polufinalnim utakmicama, a ne sumnjamo da će i danas. Prema onome što smo vidjeli u petak, domaćin će imati i veliku podršku ne samo svojih nego i navijača Španije. Prema ugovoru, španski navijači po utakmici imaju 30 eura za urlanje i podršku Kataru, a to je važilo čak i kada je u grupnoj fazi Katar igrao sa Španijom.
Karabatić: Nema pritiska
Selfi našeg dopisnika s francuskom zvijezdom
- Čuješ li se s Emirom Spahićem - upitali smo Nikolu Karabatića, bespogovorno najpopularnijeg rukometaša na svijetu, tek onako, reda radi. U petak, nakon meča sa Špancima stajao je u miks zoni od 22.50 sati, a koordinatorica za medije francuske reprezentacije bukvalno ga je iščupala od novinara u 23.30.
- S Emirom, da, naravno. Redovno se čujemo - kazao je Karabatić, a onda je počela priča o bliskoj prošlosti, meču sa Špancima.
- Odigrali smo prvo poluvrijeme maestralno, super smo igrali i u napadu i u odbrani. U drugom smo pali, oni su zaigrali odbranu, a De Vargas je branio kao lud. Ipak, dosta smo i mi sami krivi, pogodili smo mnoštvo stativa pa se otišlo u neizvjesnu završnicu. Bilo je bitno da nismo pali, držali smo glavu gore. Natjerali smo Tijerija da napravi razliku, on nas je spasio, dokazavši da je jedan od najboljih na svijetu - kazao je Nikola.
Šta očekivati danas? Karabatić ne želi priznati da su Francuzi ipak prevelik zalogaj za domaćina.
- Katar igra odlično, na okupu su dvije-tri godine i ja sam znao da će dogurati daleko. Igraju kod kuće, imaju publiku iza sebe, sve što opucaju, ulazi u gol. U odbrani su dobri, a imaju i golmane, moj klupski kolega Šarić brani izvrsno. Svi, vjerovatno, očekuju da mi lagano dođemo do trijumfa, ali neću reći da smo favoriti. Treba Kataru prepustiti tu ulogu i odigrati bez pritiska. Što se nas tiče, igrali smo nekoliko puta finale protiv domaćina prvenstva i većinom smo izlazili kao pobjednici - riječi su beka Barcelone, čiji je zaključak na kraju bio da će danas presuditi bolja odbrana.
I zaista, Francuska je prije tačno godinu na EP-u u Danskoj deklasirala Dance, 2009. je usred Splita nokautirala Hrvate... Ništa to njima ne znači.
