U Sarajevu je prije sedam godina osnovan prvi nindžutsu klub NinpoEra. Glavni "krivac" za to je majstor borilačkih sportova i prvi sarajevski nindža Darko Trajković, vlasnik crnog pojasa treći dan.
18 vještina
NinpoEra trenutno okuplja četrdesetak ljudi, koji treniraju nindžutsu i na taj način njeguju tradiciju drevne borilačke vještine.
- Ideja o osnivanju NinpoEre nastala je od moje fanatične ljubavi prema borilačkim vještinama. Trenirao sam druge borilačke vještine, ali mi je nindžutsu dao nešto što druge nisu. Ne kažem da je ovo najbolja vještina, ali za mene jeste.
Kroz nindžutsu se trudimo upoznati sebe, svoje sposobnosti, da budemo u skladu sa prirodom i da živimo miran i jednostavan život. Ranije sam pušio cigarete i pio alkohol, ali je to za mene sada prošlost. Čovjek mora da bude ovisan o nečemu. Svaka aktivnost koja se ponavlja, stvara ovisnost, ali ako je ona pozitivna, onda je dobro - kaže Trajković, koji je vještine usavrašavao u Srbiji, jer u to vrijeme u Bosni i Hercegovini nije bilo nindži.
Članovi NinpoEre susreću se i s različitim komentarima ljudi koji ih vide na treninzima.
- Komentari su različiti, od zaprepaštenja do oduševljenja. Živim na sedmom spratu u zgradi na Čengić-Vili. Do mene stanuje porodica sa troje djece i prije nekoliko dana iznenadio me je njihov najstariji sin od šest godina koji je rekao majci: "Pa naš komšija je nindža, to je super." Naravno, naše nindže, za razliku od onih ozloglašenih s filmskog platna, nisu nikakvi zlikovci - nastavlja Darko.
Govoreći o nindžutsuu, Trajković pojašnjava da je riječ o japanskoj borilačkoj vještini.
- Obično se prevodi kao vještina preživljavanja. Naime, riječ "nin" možemo tumačiti kao tajan, sakriven, uporan, a “džutsu” kao vještina, umjetnost. Nindžutsu kao vještina potencira 100 posto prirodne pokrete, neograničenu vještinu. Upravo zato što je 100 posto prirodna, vrlo lako se uči. Sastoji se od 18 vještina, devet stilova borbe i pet elemenata - otkriva nam Trajković.
Trening u prirodi
Kada je osnovao klub, dugo mu je trebalo da okupi veću grupu i da na taj način počne pokrivati troškove najma dvorane i koliko-toliko funkcioniranja ovog neobičnog kolektiva.
- Svaki početak je težak, ali sada mogu reći da sam uspio. U početku sam bio u velikom minusu, ali su sada iza nas te teške faze u razvoju. Sada imamo dovoljno članova i sigurno je da će klub napredovati. Naravno, spreman sam i za padove, jer su oni sastavni dio života svakog čovjeka.
Ne želim da NinpoEra ima 100 članova, jer bi nas bilo previše i izgubili bismo na kvalitetu - smatra prvi sarajevski nindža.
Članovi kluba, pored rada u dvorani, redovno se pripremaju i u prirodi.
- Kada smo u prirodi, treninzi su mnogo drugačiji. Na Betaniji, Darivi ili nekoj drugoj lokaciji trčimo, penjemo se po stijenama, radimo vježbe disanja... Trening u prirodi zna biti prilično ekstreman. Većina ljudi dolazi na borilačke vještine zbog samoodbrane. S vremenom se to mijenja. Kada čovjek nauči samoodbranu, onda mora pronaći drugi, veći cilj - ističe Trajković.
Bombastična priča
U klubu je sve više žena.
- Sada imamo osam pripadnica ljepšeg spola. Inače, u klubu treniraju ljudi svih starosnih dobi - od pet do 55 godina. Tu su učenici, studenti, ali i advokati, doktori... Klub radi prema originalnom japanskom programu, koji obuhvata svih devet škola, kao i rad kroz elemente.
Trajković objašnjava da sarajevske nindže nemaju veze s našom predodžbom o ljudima u crnim, bijelim, crvenim, žutim kimonima... koji lete, izlaze iz vode, bacaju dimne kuglice...
- Sve je to samo rezultat brojnih američkih filmova i kiča koji je nastao u Holivudu. Filmska industrija iskoristila je nindže da napravi i proda što više filmova, da se napravi neka bombastična priča – kaže Trajković.
Životna filozofija
Nindže se, kao grupa, prvi put spominju u pisanim dokumentima u 15. stoljeću kao vojna organizacija u regijama Iga i Koga u centralnom Japanu. Nindžutsu, poznat još i kao ninpo ili šinobidžutsu, borilačka je vještina, strategija i taktika nekonvencionalnog i gerilskog ratovanja, koju su prakticirali japanski šinobiji, poznati kao nindže.
- To je više od borilačke vještine, to je kompletna životna filozofija. Nindžutsu je do osamdesetih godina bio prisutan samo u Japanu, a onda je glavni poglavar Soke odlučio da ovu vještinu otvori ka drugim zemljama - kaže Darko.
Drveni mačevi i noževi
Nindže se koriste različitim vrstama oružja. Najpoznatije su nindžaken, katana, vakizaši, šinobi tanto, šinobi zue, tesen, šuko, ašhiko, kusarigama, šuriken, kusarifundo, fukija, toami, kama, metcubuši...
- Na treninzima koristimo isključivo drvene mačeve i noževe. Imamo i prave, ali se oni koriste u rijetkim slučajevima. Kada su šurikeni u pitanju, polaznici rade s gumenima, a tek poslije dobivaju prave - kaže osnivač Nindža kluba NinpoEra.
