Svedeno na ove balkanske atare i malu bosansku avliju - epilog tragičnih pariskih događanja poprimio je konture koje dodaju ožiljke na naše odavno ranjene duše. A islamofobija, kao i antisemitizam, u ovim našim krajevima nisu samo akademska poštapalica. Historija nas je u to bolno uvjerila!

Na kraju iluzija

Da je pameti, polemika u vezi s neformalnim crtežima u “Charlie Hebdou”, zbog čega su njihovi karikaturisti bez apsolutno ikakvog opravdanja izgubili glave, svela bi se na ruganje onim “muslimanima” kojima, izgleda, ne smeta glad, neobrazovanje, moralna bijeda i njihove autorativne vođe što piju kafu sa zlatnim prahom ili u populističkim izbornim kampanjama uzvikuju ime Palestine i Bosne. Dok se trećina stanovništva u Libanu, sve same muslimanske izbjeglice, smrzava ove zime.

Da je tako, ne bi odmah nakon Pariza u odbranu domaćih stali oni koji su 1999. godine prijetili da će “za jednog Srbina ubiti 100 (valjda lokalnih) muslimana” (Aleksandar Vučić). I ne bi Milorad Dodik, baš nakon sastanka sa srbijanskim premjerom, poslije bolnog pariskog užasa, između ostalog, zaključio: “...nisu svi muslimani teroristi...!

Pošto je i to balkanski milje rastuće evropske ksenofobije, čudi kako su oni koji su već osudili napade u Parizu i palili svijeće pred Francuskom ambasadom u Sarajevu, slaveći slobodu govora i stvaralaštva kao vrhunsku tekovinu demokratskog društva, odjednom opet uvrijeđeni!? Zbog novog crteža, nekog, očito, arapskog čovjeka, za koga neko tek tvrdi - da je muslimanski vjerovjesnik!

Naravno, niko ne primjećuje kako te tvrdnje i nisu sasvim vjerodostojne, jer svijet nema autentičnu sliku ili portret “proroka”, da bismo na osnovu nje mogli suditi je li dotični crtež iz Pariza bar u nečemu nalik na Muhammeda? A nije! To, pak, što su se na ulicama Islamabada, u Čečeniji ili negdje u Africi pojavili “spontani” prosvjednici koji brane Muhammeda djelo je onih koji zagovaraju tezu da tamo gdje počinje vjera (islam ili bilo koja druga religija) “prestaje” razmišljanje!? No, upravo Kur’an uči suprotno!

- Ujedinjena sirotinja muslimanska ne da na “našeg blagoslovljenog Poslanika”... viče pod nebo..., pali automobile, razbija izloge..., dakako pri svemu tome uvjerena da to čini na štetu moćnog Zapada. I uvjerena da to čini... na veliku čast islama - napisao je u svom eseju “Ko doista vrijeđa Božijeg poslanika Muhammeda, a. s., 2012. godine dr. Enes Karić. Govorio je, naravno, o iluzijama!

Da li neko uopće razmišlja kako (nas) muslimane na Zapadu vrijeđaju oni koji tako inertno uzvikuju (kao što to navodi i dr. Karić) “dolje Zapad”, “smrt Americi”, “smrt Izraelu” - “tumačeći” islam potpuno jednostrano - jer Kur’an nije poslan samo jednom narodu ili “odabranim”. Ne! Islam je uputa svim ljudima! Odabrani su oni koji sve to ispravno tumače!

Zloupotreba pobožnih

Nažalost, osim uvrijeđenosti zbog demoniziranih crteža, za koje tek neko reče da predstavljaju Muhammeda, “malo toga je još na bijelom svijetu što ga (obezvlašćenog muslimana, op. a.) može povesti ka nečemu zajedničkom u milionskim sirotinjskim četvrtima Kaira, Damaska, Teherana, Lahore, Dake, Džakarte...” (dr. Karić).

Pa kako to da u Bosni od vjerskih i svjetskih (političkih) prvaka “nikoga” ne vrijeđa to što se manji bh. entitet naziva “republika” i čak poslije etničkog čišćenja onih koji nisu bili Srbi - ima atribut “srpska”!? I što se izbjeglice, evo, recimo, odavde, iz Amerike, nikad neće vratiti u taj dio Bosne! Izgleda da se i bosanskim muslimanima na plitku pamet servira prvo ono što je nevažno, a ostalo - ako se kad stigne.

Vrijeme je da muslimani od Berlina, preko Sarajeva i Istanbula, pa nadalje sve ono što ponavljaju u svojim arapskim molitvama do u detalje razumiju - na svom maternjem jeziku. Islam ne bi smio biti imitiranje arapskih običaja i kulture. A čemu je vrijeme, tome je i vakat!

U pravu su i oni koji kažu (Mustafa Akyol) da je “uvrijeđenost” muslimanskih masa izvedena kao iznuđena politička doktrina onih na vlasti, koji koriste pobožne mase da njima vladaju.

Valja podsjetiti da je jedan od najranijih “blasfemista” u islamu bio učenjak Dimašči (Ghaylan al-Dimashqi), koji je još u 8. stoljeću tvrdio kako musliman mora imati slobodnu volju da bi bio musliman. I da vladari nisu Bogom dani, već da vladaju u svoje ime! Za ovo drugo je kao “heretik” bio pogubljen. Jasno je, međutim, da u 21. stoljeću muslimani i svi ostali moraju misliti svojom glavom, a ne glavom onih koji njima žele vladati.