Subota, 17. januar
Očaj
Rast franka zatekao me u Makedoniji na godišnjem odmoru, koji se pretvara u pakao. Zbog svih dešavanja, odlučujem se na povratak u BiH, supruga i djeca se ljute, ali... Sinoć smo svratili u Surdulicu, u Srbiji, gdje je rodbina moje supruge. Iako smo tu planirali ostati nekoliko dana, a zatim otići na skijanje na Vlasinsko jezero, otkazujem aranžman. Supruga u toku dana obilazi rodbinu, a ja sam i dalje na telefonu, zovu mediji za izjavu, korisnici kredita u francima, koji kažu da su u očaju. Zovem članove Upravnog odbora Udruženja i tražim mobilizaciju, zahtijevam da se odazivaju medijima, jer su oni naša snaga, da nije medija, ne bi se ni čulo za muku i agoniju korisnika kredita.
Nedjelja, 18. januar
Susret s Beograđanima
U jutarnjim satima krećem za Beograd i dajem djeci obećanje da ćemo cijeli dan provesti u njihovom rodnom gradu. Supruga i djeca obilaze tržne centre i znamenitosti. Ja koristim priliku da se sretnem sa starim prijateljima iz studentskih dana, s kojima se prisjećam mladosti i zajedničkih nestašluka, te na trenutak izbijam franak iz glave. Popodne se nalazim s Markom i Dejanom iz Udruženja “Efektiva”. U istim smo problemima i oni su non-stop na telefonu, prolaze isto kao i mi u BiH. Razmjenjujemo iskustva, papire, dokaze koji će pomoći jedni drugima u pravnoj bici. Nakon silnih poziva shvatam da se odmah moram vratiti u BiH, tako da iz Beograda krećemo navečer oko 21 sat.
Ponedjeljak, 19. januar
Kao ratna zona
Nikad nisam duže vozio. U Bugojno stižem u pet ujutro zbog magle koja nas je pratila cijelim putem. Pokušavam se bar malo naspavati, ali već u 7.30 telefon počinje zvoniti. Nakon samo pola sata sna krećem za Sarajevo, gdje za utorak zakazujemo sastanak UO Udruženja „Švicarac“ i konferenciju za štampu.
U Visokom i Sarajevu posjećujem dva korisnika kredita koja su imala suicidne namjere, pokušavam ih uvjeriti da „uvijek ima gore od goreg“, kako imaju djecu za koju se moraju boriti... Pokušavam da ih barem malo nasmijem, a ni meni nije do smijeha. Popodne gostujem na Face TV-u i na TV Alfa. Ista pitanja: šta, kuda, kako dalje, hoće li nam iko pomoći, jer se još niko od predstavnika državnih institucija nije oglasio. U večernjim satima nalazim se s mnogim korisnicima kredita u Sarajevu. Svi su složni u jednom: žele borbu do posljednjeg daha. Sve ovo mi izgleda kao ratna zona, jer bi, izgleda, lakše podnijeli elementarnu nepogodu, pa i rat, ovako ih polako, ali sigurno, sistemski ubijaju. Opet do kasno ostajem, čak do tri ujutro jer sam se obećao sastati s mnogima u Sarajevu.
Utorak, 20. januar
Skupština 7. februara
Najprije gostujem u jutarnjem programu TV N1, poslije čega se opet sastajem s korisnicima kredita. Žurim na Ilidžu, gdje u 12 sati imamo sastanak UO Udruženja. Svi traže da niko više ne plaća ni marku kredita. Donosimo deset tačaka i obećanje da od njih nećemo odustati ukoliko ih verificira najviše tijelo Udruženja, Skupština. Vanredno zasjedanje Skupštine zakazujemo za 7. februar, kako bismo dali vremena državi da reagira ukoliko želi da ispoštuje Ustav BiH, kojim su naša prava zagarantirana. Pa valjda smo i mi građani BiH. U 13 sati imamo konferenciju za štampu, na koju su se odazvali brojni mediji. Veliko im hvala jer, da nije njih, za našu agoniju ne bi se ni znalo. Uslijedili su pojedinačni susreti s korisnicima kredita, svakome želim izaći ususret. Navečer opet gostovanja na televizijama, a na spavanje odlazim opet veoma kasno, tek u četiri ujutro.
Srijeda, 21. januar
Umor učinio svoje
Iako se želim naspavati i malo odmoriti od svega, to je nemoguće, jer mnogi znaju da sam u Sarajevu, gdje imam brojne susrete. U toku dana potpredsjednik Udruženja Salih Pozder posjećuje sve institucije koje treba i predaje zvanični vapaj i apel svima da se uključe i pomognu. S obzirom na to da je prethodnog dana isti apel u Banju Luku odnio i advokat Dalibor Mrš, dobivam informaciju da je apel stigao na 40 adresa. U popodnevnim satima se vraćam u Bugojno. Navečer odlazim na fitnes, da se samo ispušem, jer imam osjećaj da ću eksplodirati. Međutim, na treningu shvatam da ni ruke ne mogu podići, umor je učinio svoje.
Četvrtak, 22. januar
Poziv guvernera
S advokatima obavljam telefonske razgovore, svi kažu da imaju brojne pozive korisnika kredita. Uključujem računar i glava me automatski zaboli kada vidim 280 pristiglih mailova. Zaista nemam mogućnost svima odmah odgovoriti, nadam se da mi neće zamjeriti, ali ću to učiniti narednih dana. Listam mailove i vidim da se niko od državnih organa nije oglasio. Popodne koristim da se konačno naspavam, mobitel dajem supruzi da se javlja zbog brojnih poziva korisnika kredita. Iako želim odgovoriti svima, postaje teško i naporno. Opet me budi mobitel, zove me guverner Centralne banke BiH Kemal Kozarić, koji želi pomoći, na čemu sam zahvalan. Dogovaramo sastanak za utorak.
Petak, 23. januar
Volan i telefon
Ranije sam prihvatio gostovanje na BN televiziji pa krećem prema Bijeljini. Usput se u Banjoj Luci sastajem s vođom advokatskih timova iz RS Daliborom Mršom, koji također gostuje u istoj emisiji, pa zajedno krećemo za Bijeljinu. Usput dogovaramo buduće aktivnosti. I u Bijeljini se sastajemo s korisnicima kredita, a poslije emisije povratak kući. Ovih dana volan i telefon su mu glavna sredstva rada pa razmišljam kako sam sve privatne obaveze zanemario. Iako ih je puno, na njih i ne pomišljam.
