Svi su u Dohu stigli na vrijeme. Ko je trebao. Svi osim ekspedicije bh. novinara, koja je imala i još ima nesreću da živi u svojevrsnom Mordoru (ljubitelji “Gospodara prstenova” znaju o čemu je riječ). Negdje od početka decembra, od kada sarajevski ljubitelji rukometa spremni na put u Katar mjere vrijeme, nisu zabilježena tri dana filovana smogom.
Ali je, zato, tog 14. januara vidljivost bila zastrašujuća. Elem, nakon peripetija, nekoliko otkazanih letova i dogodovština u putu, stigosmo nekako na početak historijske utakmice između Irana i Bosne i Hercegovine na Svjetskom rukometnom prvenstvu u Kataru.
Frka, trka, panika
Jedine koja je planirana da se igra u terminu od 13 sati. Frka, trka, panika. Kako je pametnom i išaret dosta, tako nam nije trebalo mnogo da upoznamo dva lica organizacije, gospođice s kojom mi, u BiH, nismo baš u najboljim odnosima.
Organizator se dobro potrudio, to nije sporno. Novinarima su na raspolaganju autobusi koji vode od aerodroma do hotela te prema svim dvoranama u kojima se igra Prvenstvo. Sve je to super, ali avaj... "hellomyfriend-ovci" koji sjede za volanima, valjda su u Dohu došli samo nekoliko dana ranije i kao da im je primarni zadatak dovoditi do očaja, ne znajući gdje voze.
Svi su kao jedan bez obzira na to dolaze li iz Nepala, Sudana, Burundija ili Laosa i svi izgledaju kao spoj Papisa Dembe Sisea, Bentekea i Tijanija Babangide. Vožnje koje bi trebale trajati po 20 minuta, rastegnu se na sahatak pa se dolazak na zadano odredište u tačno vrijeme doima poput izumiruće vrste. Postoji, dakle, može se sresti, ali rijetko.
Druga slika je ona za koju će domaćini reći da je realna, premda je fantastična, teško zamisliva. Sve je grandiozno, sve blješti i šljašti, odozdo mermer, odozgo kristali. Tačno se zna ko šta radi, gdje šta stoji i sve je spektakularno - od stolice u pres-centru do restorana u dvorani, VIP prostora... Dvorana Lusil, 27 kilometara od Dohe udaljeni svemirski brod, oko kojeg će se do 2022. i Svjetskog fudbalskog prvenstva izroditi zgrade, stadioni, tržni centri... alfa je i omega.
Svjetska krema
Tu se u petak sjatila krema njemačkog rukometa, a njihovu utakmicu sa Poljskom pratili su i fudbaleri Bajerna, u civilu, opušteni, bezbrižni. No, kako ovdje nikoga ništa baš pretjerano ne zanima i sve je inšallah, tako su Miler, Švajni i drugi ostali skoro nezapaženi. Nisu ni oni budale, znaju gdje treba doći a da im fanatici ne skaču po moždini i bjesomučno ih opsjedaju.
Nesreća u sreći
U januaru je u Dohi kao u septembru u Tučepima, samo malo još megalomanskije. Svakog januara u isto vrijeme već dugi niz godina fudbaleri Bajerna dolaze ovdje na pripreme. Autor ovog teksta namjeravao je otići na njihovu drugu pripremnu utakmicu protiv El-Hilala, ali je imao nesreću u sveopćoj sreći.
Naš sinoćnji duel s Austrijom jedina je utakmica Bosne i Hercegovine na Prvenstvu u terminu od 21 sat po lokalnom vremenu. Dakle, igrala se baš u isto vrijeme kada su igrači Pepa Gvardiole isprobavali vjerovatno neku novu taktiku u njegovoj režiji.
