Ljubitelji rukometa u našoj zemlji sjećaju se sigurno transparenta na jednoj utakmici našeg seniorskog državnog tima, na kojem je pisalo: “Dvije tekme i dva poraza, i dalje na terenu bez srca i obraza.”

Mukotrpan posao

Bilo je to prije dvije i po godine, kada smo u kvalifikacijama za Evropsko prvenstvo 2012. izgubili od Mađarske (19:22). Izgubili smo tada pet od šest utakmica (po dva puta od Estonije i Mađarske i jednom od Makedonije, uz jedan remi). 

Danas, otprilike 900 dana poslije, rukometni reprezentativci Bosne i Hercegovine su heroji i ponos nacije. Šta se to desilo za relativno kratko vrijeme pa da se naš tim kao Feniks digne iz pepela, a naviknuli smo na obratne situacija kada bismo se iz neke realne prosječnosti srozali u bespovratni ambis.

Hroničari bi apostrofirali 26. oktobar 2011. godine. Tog datuma je Izvršni odbor Rukometnog saveza BiH na mjesto selektora našeg državnog tima imenovao Dragana Markovića, tada još aktuelnog trenera banjalučkog Borca.

Bosanskohercegovačka rukometna bajka počela je 31. oktobra 2013. godine u Estoniji, koju smo tukli sa 29:26. Bila je to prva kvalifikaciona utakmica za plasman na SP u Kataru. Onda su redom padali Portugal, Latvija dva puta, ponovo Estonija i kolo prije kraja osiguran je plasman u baraž, gdje je pao veliki Island. 

Ispisana historija

Šta je to što sada imamo, a prije toga nije postojalo. Marković je svojim igračima ugradio pobjednički mentalitet, vjeru u sebe... a oni su shvatili da igraju za svoj narod, za sebe, za grb koji nose na grudima. Historija je ispisana, a njen glavni akter je selektor Dragan Marković Marka sa svojim pomoćnicima i ratnicima na terenu, od kojih danas strepe i najjači.

Značajniji rezultati Markinih “Zmajeva”

Solun (15. januar 2012)    Grčka – BiH 22:23

Talin (31. oktobar 2013)    Estonija – BiH 26:29

Sarajevo (17. juni 2012)    BiH – Njemačka 33:24

Sarajevo (7. juni 2014)    BiH – Island 33:32
 
Rejkjavik (15. juni 2014)    Island – BiH 29:29

Minsk (29. oktobar 2014)    Bjelorusija – BiH 25:25