Mlada Tešanjka Irma Kotorić se ubila prethodno ostavivši poruku prijateljima da joj "ovaj svijet više ne treba". Bezizlaznost i nemogućnost da se nose sa sve žešćim tempom savremenog života, pseudofeudalnim shvatanjem kapitalizma i zapadnjačkim sistemom vrijednosti koji nam se nametnuo, izaziva kod mladih brojne frustracije i probleme.

Prijatelji, rodbina, Irmi bliski ljudi, od trenutka saznanja da je sebi oduzela život na društvenim mrežama izražavaju žalost, ali malo ko se uistinu pita je li mogao postupiti drugačije, je li joj mogao nekako pomoći.

Linija manjeg otpora, nezamjeranje, dijeljenje samo dobra, ali ne i problema, otuđenje čovjeka od čovjeka na najpogrdniji, zapadni način, a istovremeno nespremnost institucija da prate i pomognu razvoj djece bez roditelja ili s nedovoljno roditeljske pažnje surova je stvarnost današnjeg bh. društva.

Koliko djevojaka ili mladića nakon proteklog rata odrasta uz nane i dede, bez stvarne kontrole i mjera predostrožnosti da se spriječi utjecaj lošeg okruženja, prepunog droge, alkohola... A Irma je odrastala i bez roditeljske i bez pomoći društva, za čije je bolje sutra njen otac dao život.

Samo formalno postoje institucije koje trebaju brinuti o problemima mladih kakve je imala Irma. Nažalost, za razliku od fiktivne brige, itekako je stvarna plaća koju primaju hiljade "stručnjaka" širom države da olakšaju, predvide i spriječe kobne posljedice po mlade zbog nemogućnosti da sami pronađu izlaz iz problema.

U vrijeme silnih "fejsbuka", "čatova", virtuelne komunikacije, otuđeniji smo jedni od drugih nego ikad. Interesira nas samo tuđa nevolja na nivou “klika”, a kad se suočimo sa stvarnim, a ne "fejsbuk problemima”, okrećemo glavu. Sutra će biti kasno.

Još jedan mladi život je izgubljen, a društvo će, nažalost, prije pronaći izgovor, nerijetko prebaciti i odgovornost na nejaka pleća žrtve, nego se konačno ozbiljno preispitati je li moglo drugačije, je li se moglo zlo spriječiti, je li Irma danas mogla biti živa.