Kakva nam sigurnost, takva i država! Dalo bi se to zaključiti iz informacije o stanju sigurnosti u FBiH za veći dio ove godine.
U obilju strašnih podataka policijski raporti kažu da se krivičnim djelima ljudi bave 63 puta dnevno, odnosno 1.899 mjesečno. A najviše teškim krađama.
Retrospektivom se iz ovih brojki, sve gorih kad god se zbroje, iščitava stanje naroda. Iz siromaštva i nezaposlenosti puteva je malo, a kriminal je mnogima najizgledniji. Lopovima je mjesto u zatvorima. A šta ako nisu svi isti?
Tako su prije neki dan momci pohapšeni jer su krali u granapu. Zapisano je da je neko krao suho meso. A police s hranom kao da su zlatare.
Šta je drugo preostalo nezbrinutom radniku nego da se "namiri" krađom, ili maloljetniku koji nema za užinu u školi nego da prodaje marihuanu..., pitat će se neko. Ili šta mu je država ponudila kao izlaz - ni radno mjesto ni program školovanja.
Priča o raju za lopove u kojem kradu i policajci govori i o njihovim šefovima. Isto kao kad u vicu policajac pronađe mrtvu ženu ispred policijske stanice i odjuri kod nadređenoga da to prijavi, a on mu odgovori: "Pa šta sad hoće?" Nikoga nije ni briga.
I tako je sve gore i gore. I šta dalje? Ljudi će krasti, varati, pa i još gore - silovati i ubijati. Narod će se zgražavati i čuditi što je "sve poludjelo". Političari, šefovi policajaca gledat će, šutjeti i uživati u svojoj sigurnosti, bogatstvu i blagostanju. Dok ih neki nezaposleni, delinkvent i drugi satjerani uza zid ne pitaju: "A gdje smo mi tu?"
