- Taj  tsunami svima nam je uništio živote. Moje unuke Vivian više nema, njenoj majci se raspao brak i još se nije oporavila od posljedica te stravične nesreće. Svake godine pred obljetnicu izvan sebe je od boli i tuge, govori Jasna Helena Mencer (71).

Njenu kćer Helenu, zeta Stevena Slota te unuke Mathiassa (20), Baastiana (22) i Vivian (3) razoran je tsunami zatekao na ljetovanju u Tajlandu. Golemi valovi nekoliko su puta udarili u brod s kojeg su gledali ribe. Dječaci su zadobili modrice, Helena je s teškim povredama pluća završila u bolnici, a Vivian je nestala.

Tijelo su joj pronašli nakon dva dana. No i dalje živi i diše kroz fondaciju koja nosi njeno ime.

- Fondacija omogućuje studentima iz tog područja da na Medicinskom fakultetu u Zagrebu studiraju medicinu. U tom haosu nakon tsunamija mladi su tajlandski ljekari doslovno spasili život mojoj kćeri nakon teškog stradavanja. Zato smo odlučili nekome od njih pomoći stipendijom - govori Jasna Mencer.

Dodaje kako su svim studentima koji dobiju stipendiju Vivian Slot pokriveni svi troškovi, a nakon što diplomiraju, vraćaju se u svoje matične zemlje ili se zapošljavaju u humanitarnim organizacijama.

Vivian djevojčica iz Hrvatske

- Vjerujte mi, ne prođe dan da mi moja plavokosa curica ne dođe u misli. Bila je vedra, vesela, tako puna života. Ali život mora ići dalje. I danas mi u ušima odzvanja njen zvonki smijeh - tiho nam govori Jasna.

U vrijeme tragedije bila je rektorica Sveučilišta u Zagrebu. Taj dan, 26. decembar kaže, neće zaboraviti sve dok je živa.

- Brod na kojem su bili Helena i djeca bio je 10-ak metara udaljen od obale, odakle ih je Steven posmatrao. U jednom trenutku vidio je golemi val od 12 metara i počeo vikati. Skočio je u vodu i počeo plivati prema svojoj porodicu - prisjeća se Jasna.

Tsunami ih je, kaže, odbacio na stjenovitu plažu, a čamac se raspao u milion komadića.

- Moja kći je Vivian čvrsto privinula uz sebe i pokušala je što čvršće držati, no teško se odupirala toj sili. U brod je udarilo četiri ili pet golemih valova. U jednom je trenutku Helena u nešto udarila glavom i izgubila svijest. Kad se osvijestila, kraj nje Vivian više nije bilo. I taj je trenutak muči još i danas - priznala je Jasna.

Helena je s probušenim plućima i brojnim posjekotinama završila u bolnici gdje su se ljekari grčevito borili za njen život.

- Jedva je preživjela. Nije mogla disati, jer kako bi udahnula, zrak joj je izlazio iz pluća. A malu Vivian su pronašli dva dana poslije u mrtvačnici. Kako je naredba bila da se svi mrtvi moraju spaliti, Steven se tome usprotivio i želio je da se pokopa u Zagrebu. Jedva su nekako pronašli hladnjak u kojem je Vivian bila dok je avionom nisu prebacili u domovinu, gdje je i pokopana u januaru 2005. godine - priča tužna baka Jasna.

50.000 djece ostalo siročad

A taj tsunami koji je prije 10 godina pogodio jugoistočnu i južnu Aziju ostao je zabilježen kao jedna od najtežih prirodnih katastrofa do sada. Živote je izgubilo 250.000 ljudi, a oko 50.000 djece ostalo je siročad. U 7.58 sati ujutro po lokalnom vremenu zatreslo se okeansko dno. Potres magnitude 9,1 po Richteru osjetio se 1.600 kilometara od epicentra zapadno od Sumatre.

Valovi su se dizali i do 35 metara. Naučnici su procijenili da je količina oslobođene energije bila 1.500 puta veća od količine energije oslobođene prilikom eksplozije atomske bombe na Hirošimu. Podrhtavanje tla zabilježeno je čak i u američkoj Oklahomi. Dvojicu braće, Roba (17) i Paula (15) Forkana, tsunami je zatekao na Šri Lanki gdje su ljetovali sa svojim roditeljima te bratom (12) i sestrom (8).

Roditelji su poginuli spašavajući mlađu djecu, dok su se Rob i Paul zajedno popeli na krov hotela. Osjećajući da se moraju odužiti roditeljima, ali i mještanima, otvorili su dječji dom u Mau Gami te osnovali udruženje "Siročad za siročad", prenosi portal 24 sata.