Memići iz Hrasnice poznati su u našoj zemlji kao odlični sportisti. Imenovanje Almira Memića za novog trenera fudbalera Željezničara najbolja je potvrda toga. Osim u nogometu, uspješni su i u drugim sportovima, kao što su košarka i rukomet. Upravo se ovim sportovima bave sinovi novog trenera tima s Grbavice.

Sportski koraci

Sedamnaestogodišnji Enis član je omladinskih košarkaških reprezentacija naše zemlje, dok je četiri godine stariji Elis već jednom igrao i za seniorsku rukometnu reprezentaciju BiH. Ljubav prema sportu ovi mladići su naslijedili od oca, koji nije po svaku cijenu želio da njegovi nasljednici budu nogometaši.

U njihovom domu u Hrasnici posljednjih dana vlada vesela atmosfera, jer je Almir napokon dobio priliku da pokaže svoje trenerske kvalitete u klubu u kojem je, kao igrač, ali i kao član stručnog štaba, proveo najveći dio života.

- Stižu mi čestitke sa svih strana. Zovu me prijatelji, rodbina, kolege... S nekima od njih nisam se čuo po nekoliko godina. Posebno mi je drago što sam dobio SMS od Mehe Kodre, s kojima sam se zajedno školovao za trenera. Bili smo zajedno na seminarima, a sada ćemo biti na suprotnim stranama na vječitom derbiju. Sada je prvenstvena pauza tako da je sve fino i krasno. Kada počnu pripreme, a potom i utakmice, neće biti tako. Bit će borba za svaki bod, za svaku utakmicu - kaže Almir Memić.

Trener tima s Grbavice ističe da je Mimićima sport na neki način u krvi i da mu je drago što su njegovi sinovi na dobrom putu da postanu odlični rukometaši i košarkaši.

- Vjerovatno su u početku uz mene zavoljeli sport. Nisam od onih "bolesnih" roditelja, koji žele da im dijete po svaku cijenu bude nogometaš. Sami su izabrali koji će sport trenirati. Nisam utjecao na njihov izbor. U prvim sportskim koracima bio sam im podrška na način da ih odvezem na trening i vratim. Oni su zavoljeli rukomet i košarku i vjerujem da, uz dobar rad, mogu dosta napraviti - kaže Almir.

Elis ističe da on i brat nisu imali nikakve pritiske od roditelja i da je sve počelo iz zabave.

Prvi mjesec

- U početku, otac nam nije ni dolazio na utakmice. Roditelji su samo željeli da se družimo s drugom djecom i da nas sklone s ulice. Ipak, blagi pritisak osjetio sam kada je otac vidio da bih od sporta mogao živjeti. Tako mi nije dao da igram playstation po cijeli dan i tražio je da se u potpunosti posvetim treninzima. Hvala mu mnogo na tome. Najbolji savjet koji mi je otac dao je da sportista ne može živjeti od stare slave i da je svaki novi trening i utakmica novo iskušenje - kaže 21-godišnji Elis.

Naš nogometni trener ističe da svima u porodici mnogo nedostaje mlađi sin Enis, koji se prije nekoliko mjeseci preselio u daleku Ameriku.  

- Njegov talent su prepoznali u Americi i trenutno završava srednju školu u Sent Luisu. Mnogo nam nedostaje. Velika sreća nam je da u ova vremena imamo Skype i Viber pa se čujemo svakodnevno. Da sam plaćao račune, do sada bih potrošio milion dolara na telefon. Naravno, svaki početak je težak. Najgore mu je bilo prvi mjesec. Kako dani prolaze, sve mu je lakše. Navikava se na novi način života i na pravila u internatu. Najteže je supruzi Nermini, jer je sada često sama u kući - kaže Almir.

Putem kojim ide njegov mlađi brat, uskoro bi mogao krenuti i Elis, koji je i ranije imao nekoliko ponuda iz inozemstva.

- Uskoro ću završiti fakultet, naljeto mi istječe ugovor s Bosnom tako da se odlazak u inozemstvo nameće kao logično rješenje. Cilj mi je da nađem klub u kojem ću moći napredovati i izboriti status standardnog reprezentativca. Ne želim samo biti na spisku. Želim da  igram i dam doprinos uspjehu reprezentacije BiH. Ovo što su uradili selektor Dragan Marković i njegovi izabranici je nevjerovatan rezultat. Jedino je u ovaj uspjeh vjerovao sam selektor - kaže rukometaš sarajevske Bosne.

Svi navijamo za Želju

- Iako su sinovi igrali u bordo dresu, svi navijamo za Želju. Kako je Bosna u vrijeme kada su počeli trenirati imala najbolju školu za rukometaše i košarkaše, odlučio sam da ih upišem u ovaj klub. Nisam se nimalo pokajao - iskren je Almir.

Elisovi uzori

Elis igra na poziciji desnog beka, a uzori su mu Petar Metličić i Davor Vugrinec.

- Oni su primjeri da rukometaši dugo mogu trajati i igrati na vrhunskom nivou. Nadam se da će to i meni poći za rukom - kaže 21-godišnji sportista.