BIH

Živim kao odsječeno drvo, bez kuće i kućišta

Ispovijest Hanumice Sofić iz Janje, majke šehida

Autor:E. DUVNJAK - ŠALAKA

21.12.2014

Hanumica Sofić iz Janje, majka šehida, za sebe kaže da je kao odsječeno drvo, bez kuće i kućišta. Početkom agresije otjerana je sa svog kućnog praga. Danas živi u Sarajevu, ali joj je srce u Janji.

- Muž, moja majka i ja sa zavežljajima u rukama nekako smo došli do Tuzle i tamo smo plaćali kiriju. Sina Samira koji je rođen 1973. godine rat je zatekao u JNA u Srbiji. Dugo o njemu nisam ništa znala, a on je uspio prebjeći u Makedoniju, pa u Hrvatsku i došao je u svoju Bosnu - priča nam Hanumica.   

Samir se borio u Teočaku, gdje je 1993. godine poginuo.

- Ostala sam ga željna. Nisam se svoga djeteta ni nagledala. Kada je poginuo, nije imao ni 20 godina. I od tog djeteta danas imam 310 KM penzije. On je završio vojnu školu, a ja sam išla na mnoga vrata ne bi li se njegovi škola i godine ratovanja priznali. Ali, nikada nisam dobila odgovor - kazuje Hanumica Sofić.  

Prisjeća se da je njena porodica u izbjeglištvu u Tuzli živjela do 1996., a onda su im rekli da idu za Sarajevo, da će kao šehidska porodica dobiti stan.

- Dobili smo neki mali stan koji ni prozora nema. S folijama smo nekako predeverali zimu. Onda mi je umro muž, ostala sam sama s majkom, a jednog dana na vratima se pojavio vlasnik stana. Nas dvije opet odosmo u podstanare, pod kiriju. Danas živim sama u Sarajevu, u stančiću koji nije moj - priča Sofić.

Zaslužuje li veću penziju?

Hanumici je, kako kaže, najvažnije da od penzje prvo plati režije pa onda lijekove.

- Za hranu šta ostane. I ne jedem mnogo. Samo želim znati zaslužuje li moje dijete veću penziju, jer je imao vojnu školu - kazala nam je na kraju.