BIH

Posao sam preuzeo srcem, a ne da bih zaradio

DNEVNIK Mehmed Baždarević, selektor nogometne reprezentacije BiH

Redakcija

20.12.2014

Subota, 13. decembar

Pustite me da proslavim!

Čim me srce navelo da shvatim da želim preuzeti nogometnu reprezentaciju Bosne i Hercegovine i kada sam predao svoju kandidaturu, u dubini duše sam se nadao da mogu pobijediti. Da sam mislio drugačije, ne bih se ni prijavio. No, nisam ni pomišljao da će me vijest koja je došla iz Sarajeva toliko uzbuditi. Kada su mi je saopćili, bio sam kao dijete.

Prvo mi je javio brat, pa kćerka, a onda su telefoni počeli zvoniti kao ludi. Nisam ni stigao shvatiti šta mi se desilo od sile razgovora sa svim znanim i neznanim koji su me zvali. Radost zbog imenovanja za selektora BiH podijelio sam s mnogima, ali na kraju sam rekao – pa, ljudi, pustite me da malo proslavim! Ali, nisam slavio, svakako nisam ni bio u prilici. Hajde, bit će vremena.

Odgovorio sam na desetine pitanja novinara - šta ću sad, kako ću ovo, kako ću ono..., ali, jednostavno, bio sam previše obuzet emocijama da bih im rekao nešto konkretno.

Nedjelja, 14. decembar

Povratak u realnost

Probudio sam se, ali kao da nisam. Isto kao da i dalje živim u snu da sam postao selektor. Prvi telefonski pozivi vratili su me u realnost.

Počeo sam se spremati. Sutra planiram ići u BiH da s ljudima iz Nogometnog saveza BiH vidim šta i kako dalje i da definiramo detalje oko ugovora.

I dalje se redaju čestitke i poruke. Od svih, naročito sam upamtio onu koju sam dobio od svog bivšeg trenera Takača koji me devet godina vodio u Sošou. Kaže - neka ti Bog da razum, zdravlje i mirnoću da bi odveo Bosnu gdje to svi žele i gdje joj je mjesto. Lijepo. Baš me je dirnuo u srce. Osim toga, primio sam dosta poruka koje su me vratile unatrag.

Ponedjeljak, 15. decembar

Vozom za Milano pa u Sarajevo

Put za Sarajevo vodio me preko Milana, u koji sam išao brzim vozom. Imao sam tamo završiti neke posliće. Prije dvije sedmice sam tamo gledao neke treninge i bio na seminaru. Nakon toga, s prijateljem sam krenuo ka Bosni. Ljudi iz NSBiH čekat će me sutra na razgovorima. Javio sam im da sam im na raspolaganju kada god žele.

Problema s njima neće biti. Sigurno. U prvim razgovorima sam rekao da ne želim ništa specijalno, jer nisam od onih kojima je novac na prvom mjestu. Posao selektora BiH preuzeo sam od srca i iz duše, a ne da bih zaradio na njemu.

Utorak, 16. decembar

Sastanak u Savezu

Spavao gotovo da i nisam. Mada u Sarajevu imam stan, došao sam na jedino mjesto koje zovem domom - kod svojih roditelja, u kuću za koju me vežu najljepše uspomene. Majka me dočekala onako kako to radi svaka majka, s obiljem hrane koju zna da volim, ali iskreno, nisam ni imao vremena da uživam u njoj.

Odmah ujutro počeli su me zvati novinari koji su tražili da mi dođu u kuću, ali nisam mogao primiti nikoga izuzev jednog, koji je došao bez poziva, iz "Avaza". Nisam takav čovjek da ga pustim da se smrzava vani i čeka me pa sam ga pozvao unutra dok se obučem.

Sastanak u NSBiH zakazan je za 13 sati pa sam prije toga stigao obaviti nekoliko sitnica po gradu. Na kancelariji u zgradi Saveza već me čekalo moje ime. Lijepo je to vidjeti. A razgovori s predsjednikom Elvedinom Begićem i ostalima bio je vrlo korektan. Definitivno neće biti problema, pored sebe ću imati prave ljude.

Srijeda, 17. decembar

Prvi puni radni dan

Mislio sam da ću za vrijeme boravka u Sarajevu stići vidjeti se s mnogobrojnim prijateljima, ali jednostavno to ne stižem. Nažalost, rijetki su oni kojima sam uspio posvetiti malo vremena. Čak se nisam uspio posvetiti ni onima do kojih mi je najviše stalo - ocu, majci... Sve mi se nekako svelo na medije, intervjue, gostovanja u emisijama, pričanje na telefon..., ali znam da je priroda ovog posla takva.

Shvatam novinare i prirodu njihovog posla. Dok sam igrao u Francuskoj, gdje god bih krenuo, čekale bi me desetine njih. Dok rade korektno, ne smetaju mi. Slikali su me i u gaćama, ali zaboli me kada pišu neistine.

Danas mi je, praktično, bio prvi radni rad. Puno je toga što moram uraditi u kratkom roku, prikupiti informacije, maksimalno se upoznati sa situacijom s ekipom... No, ne bojim se. Nikada se ničega nisam plašio. Znam da mogu.

Četvrtak, 18. decembar

U Francusku preko Zenice

Danas idem natrag u Francusku. Pokušat ću završiti privatne poslove koji me tamo čekaju kako bih se mogao što prije vratiti u Sarajevo, potpisati ugovor i maksimalno se posvetiti poslu.

S obzirom na to da idem automobilom, odlučio sam svratiti u Zenicu da vidim taj centar Nogometnog saveza u kojem se priprema ekipa. U ovoj lijepoj zemlji u kojoj, nažalost, mnogo toga ne štima, super je vidjeti jedan takav vrijedan i koristan objekt. Nakon obilaska centra sam se uvjerio da reprezentativci tu zaista imaju sve što im treba za pripreme. Bit će nam tu lijepo. I opet novinari, izjave... Više ne znam šta bih govorio, jer sam sve već rekao.

Nakon toga, nastavio sam put za Francusku. No, vraćam se brzo!

Petak, 19. decembar

Planiranje za vrijeme putovanja

Putovanje je dobra prilika za razmišljanje. Šta uraditi s reprezentacijom? Ono u što sam uvjeren je da nije problem u kvalitetu. Ne može se zaboraviti igrati fudbal. Problem je u nečem drugom - poljuljanom samopouzdanju, padu morala... To su stvari na kojima mislim poraditi. U tom smislu, planiram uskoro posjetiti naše najbolje fudbalere i porazgovarati s njima, trenere naših premijerligaša staviti u službu reprezentacije...

U Sarajevu ću, nadam se, ponovo biti u ponedjeljak.