Prof. dr. Ilhan Uzgel predavač je na uglednom Ankara univerzitetu. Njegova najuža specijalnost je Bosna i Hercegovina, prema kojoj gaji posebna osjećanja, a na ovom univerzitetu predaje i međunarodne odnose i balkansku politiku.

Greške i zablude

Ovaj ugledni turski intelektualac nepokolebljiv je i odlučan u odbrani principa modernizma i sekularizma. Ti postulati mu u posljednje vrijeme zadaju i povremene glavobolje. Njegove oštre kritike na račun politike i aktivnosti predsjednika Turske Redžepa Tajipa Erdoana (Recep Tayyip Erdogan) i njegovih saradnika nailaze na prozivke pristaša Erdoanove Stranke pravde i razvoja (AKP).

Kakva je trenutno situacija u Turskoj nakon hapšenja desetina oponenata Erdoana? Među njima je i više poznatih novinara.

- Radi se o pokušaju gušenja, pa i eliminiranja novina koje su progulenovske. No, to je kompliciraniji problem nego što na prvi pogled izgleda. Hapšenja su odraz rastuće autoritarnosti Erdoanovog režima.

Komplicirano je i zato što je Gulenov pokret prilično kontroverzan u skoro svakom aspektu života. Oni su bili umiješani u brojne nelegalne aktivnosti, vođene uz blagoslov Erdoanove vlade. Stajali su iza brojnih pravosudnih napada na grupe koje su im se suprotstavile. A sada su u sukobu s vlašću koja ih nastoji suzbiti, pa i isključiti iz svakog segmenta života Turske. Oni jesu meta vladinih mjera prisile.

Što se tiče uhapšenih novinara, oni se ni u kom slučaju ne mogu smatrati poznatim i uglednim. Oni su više novinarske “plaćene ubice” Gulenove grupe. Na kraju, ono što im se stavlja na teret je neozbiljno i pravno na vrlo klimavim nogama. Vlasti ih terete da su “pokušavali zbaciti vladu”.

Hapšenja se posmatraju i u kontekstu nastojanja Erdoanovog režima da ograniči slobode ljudi. Čankaja (mjesto gdje je izgrađena glamurozna nova palača predsjednika Turske, op. a.) sistemski guši društvene mreže.

- Ma vlada je u više navrata nastojala ugušiti te slobode. I uvijek s istim ishodom - pokleknu pred pritiscima nezadovoljnih masa.

To onda pokazuje tendencije jačanja represivnog segmenta vlasti, ali i otpora turskog društva.

- Za proteklih nekoliko godina vlast je postala sve represivnija. Naravno, te mjere pogađaju gotovo sve segmente društva, posebno univerzitete, nevladin sektor...

Pogledajte ovaj slučaj: klub navijača jednog nogometnog kluba koji sebe nazivaju Čaršija optužen je da je nastojao oboriti vlast tokom protesta u vezi s parkom Gezi u Istanbulu u junu 2013. godine. Šefovi medija primorani su otpuštati novinare. Mnogo novinara koji su kritizirali vlast protjerano je iz tih kuća i u svojoj struci nikako ne mogu naći posao. Univerziteti su pod stalnim pritiskom, a vlada je prezauzeta nastojanjima da na posebno važne pozicije u svim sferama postavi ljude “od opredjeljenja i povjerenja”.

Koliko se tako prezauzeta vlada trivijalnostima i borbom s vjetrenjačama smisleno može baviti Balkanom, naprimjer?
 
- Pazite, Balkan uopće nije ključni za tursku vanjsku politiku. Vlada je bila toliko angažirana u dešavanjima na Bliskom istoku, a posebno u Siriji. Zvanična Ankara opsjednuta je zbacivanjem režima Bašara el-Asada. Sada, kao posljedicu toga, po cijeloj Turskoj imamo rasuto dva miliona sirijskih izbjeglica. Naše je javno mnijenje i uznemireno i nervozno zbog tako vidljivih posljedica turske politike prema Siriji.

Vjerski element

Ipak se vlasti Turske bave Balkanom. Često imamo izjave, posebno Erdoana, u kojima se svojataju balkanske države, posebno one gdje je u manjoj ili većoj mjeri prisutno muslimansko stanovništvo. Govori se i o neootomanizmu.

- Erdoan, ali i aktuelni premijer Ahmet Davutolu (Davutoglu), imaju poglede na period Otomanskog carstva koji su prepuni ozbiljnih grešaka i zabluda. Oni smatraju da je Turska dužna brinuti o svom nekadašnjem teritoriju, sada državama, koje su bile dio tog carstva. Isto tako, smatraju da te države zahtijevaju da se Turska brine o njima i vodi ih na neki način. Davutoluova knjiga "Strateška dubina" prevedena je na srpski. Kada je pročitate, možete jasno vidjeti baš takvo promišljanje.

Erdoan i Davutolu sebe smatraju "velikim bratom" muslimana koji žive u državama u turskom bližem ili daljem susjedstvu. To je klasično neootomansko mišljenje kojim oni nastoje ponovo instalirati turski utjecaj, ako već ne mogu niti imaju pravo dominirati muslimanskim društvima.

Erdoan i Davutolu ističu posebne emocije prema BiH

- Za cijelu Tursku Bosna i Hercegovina je posebno u srcu zbog užasa rata od 1992. do 1995. godine. No, islamisti taj rat smatraju sukobom civilizacija, sraz islama i hrišćanstva, drugom Andaluzijom, čišćenje muslimana s Balkana. U takvom pristupu napravili su dvije osnovne greške pristupajući i Balkanu i BiH.

Prvo, oni se smatraju nasljednicima Otomanske imperije. Samim tim, misle da ne trebaju imati ravnopravne odnose s vama. Umjesto toga, vi ste potčinjeni njima, oni su iznad vas u hijerarhiji. Ti Turci, dakle, male balkanske države smatraju teritorijem o kojem se oni kao "veliki brat" moraju brinuti i uređivati ih.

Drugo, vlada je dovela do nekih kritičnih zaokreta u vanjskoj politici Turske. Vjerski element postao je centralni! Inače, tradicionalna turska vanjska politika, kao i vanjska politika BiH, naprimjer, temeljile su se na sekularnim principima. Turska je, međutim, izgubila taj kvalitet i regionalnim je pitanjima počela pristupati kroz vjersku, pa čak i prizmu sekte. To je donijelo puno teškoća i naša je vanjska politika danas u potpunom haosu.

Davutolu bosanske i albanske muslimane smatra produžetkom turske politike, njenom isturenom rukom na Balkanu. To i navodi u svojoj knjizi "Strateška dubina". On je čak koncipirao jednu agresivnu politiku instrumentalizacije ova dva muslimanska društva i uvjeren je da se na njih može osloniti u etabliranju turskog interesa i utjecaja u regionu.

Ta politika, izgleda, djeluje. BiH se stalno tretira u turskom društvu i medijima.

- Griješite! Evo i primjera. Uprkos proklamiranom vladinom interesu za BiH, u javnosti ta tema gubi na važnosti. Kada je Davutolu u oktobru 2009. godine održao govor u Sarajevu, to nijedan medij ovdje ni na koji način nije tretirao.

Da ne bismo ispali kritizeri, šta smatrate da Turska mora mijenjati, posebno u svojoj vanjskoj politici i odnosu prema Balkanu i BiH naročito?

- Za početak, naša vanjska politika mora se vratiti na principe sekularizma. Vlada treba prestati smatrati muslimanska društva na Balkanu agentima turskog utjecaja, jer to oni nisu. Umjesto toga, treba ih prihvatiti kao ravnopravne partnere, a ne podanike, i s njima konstruktivno raditi u interesu obostranog državnog razvoja. Islamistička vanjska politika ne samo da šteti Turskoj već ne donosi ništa dobro nikome drugome. To smo zorno vidjeli na primjeru Bliskog istoka.

Posebno je turska pozicija zakomplicirala stvari u Siriji i Palestini.

Pozicija nadređenih i potčinjenih vidi se dobro u BiH. Kada neki turski potencijalni investitor dođe u Sarajevo, onda on počne postavljati uvjete koji nemaju veze sa zdravim biznisom. Uz korupciju administracije i vlasti u BiH, to redovno dovodi do kraha.

- Upravo tako! Neki Turci, jednostavno, imaju problem da shvate da postoje Bošnjaci. Mnogo njih vjeruje da ste vi Turci i da govorite turski jezik! Na neki način to je, blago rečeno, iskrivljeno uvjerenje koje izvire iz simpatija prema Bošnjacima, ali i problema koje smo imali u obrazovnom sistemu.

Što se tiče turskih investitora, oni su zbog takvog ovlaš pristupa imali ozbiljnih problema prije 20 godina na području centralne Azije. Sada bi bilo veoma tužno da čujemo iste primjedbe.

Puno je turskih biznismena i investitora steklo međunarodni ugled na osnovu tih lekcija i puno velikih naših kompanija u inozemstvu izvodi megainvesticijske projekte poput izgradnje cesta, aerodroma, elektrana...

Turska je s AKP-om sada izvor problema

- AKP je na vlasti već više od 12 godina. U odnosu na početno razdoblje, ta stranka danas ima totalno drugačiji imidž. Nekada je ona smatrana demokratskom snagom koja odražava demokratske vrijednosti koje je prihvatio islamistički pokret. To je čak smatrano i modelom za muslimanska društva Bliskog istoka. Sada je to autoritarna vlast.

Turska s AKP-om je važila za državu s blagim načinom upražnjavanja vlasti i energijom koju usmjerava da rješava probleme. Posebno one koji zaokupljaju međunarodnu pažnju, a u našem su regionu. Sada je Erdoanova Turska izvor problema - ističe prof. dr. Uzgel.

Prijatelji i saveznici izgubljeni zbog Sirije

- Od 2006. godine Turska nastoji utrti svoj put ka EU. I Ankara i Brisel neodlučni su, međutim, u angažiranju na ostvarenju uvjeta za članstvo u Uniji. Kada su desničarske stranke u Evropi objavile svoju antitursku poziciju, u Ankari je nestao interes za Evropu. To je posebno izraženo nakon što je Evropski sud pravde odlučio da vlasti imaju pravo zabraniti nošenje marame u javnim ustanovama i školama.

Nadalje, Ankara nije bila iskrena kada je riječ o članstvu u EU. Ona je evropski put instrumentalizirala da bi transformirala politički sistem, posebno da bi ograničila utjecaj vojske na domaću politiku. Kada su to postigli, nestalo je motiva da se vlast dalje reformira.

Za razliku od prvih pet godina, u kasnijem periodu vlasti Turske u problematičnim su odnosima s EU, SAD i većinom svojih susjeda. Turski ambasador u Egiptu proglašen je personom non grata, prekinute su diplomatske veze s Izraelom i Turska je neuspješno pokušala zbaciti Asada s vlasti. Naši su odnosi zategnuti i s vladom premijera Malikija u Iraku, ali i s vlastima Saudijske Arabije. A ta nam je zemlja ranije bila blizak saveznik. S Rijadom smo odnose pokvarili upravo zbog politike prema Siriji.

Vlada u Ankari, dakle, izgubila je svoje prijatelje i saveznike. Sada se nastoje stvoriti odnosi s Putinom kao prijateljem. To se čini zbog osamljenosti i kako bi se prekinuo taj trend gubljenja saveznika i prijatelja. A Erdoan i Putin imaju zajedničku karakteristiku - obojicu su su na meti kritika zbog autoritarnog stila vladanja. Ne samo za mene, problem je u tome što Turska već i previše ovisi o ruskom plinu i nema kapacitete da kompenzira gubitke koje su Putinovoj Rusiji donijele sankcije Zapada – kaže profesor Uzgel.