Tadija Šunjić, otac bh. nogometnog reprezentativca Tonija Šunjića, koji je optužen za ratni zločin protiv ratnih zarobljenika, odnosno da je kao pripadnik HVO-a 1993. godine ubio jednu osobu bošnjačke nacionalnosti u mjestu Vojno kod Mostara, uoči izjašnjenja o krivici pred Kantonalnim sudom u Mostaru koje je bilo zakazano za 17. decembar pobjegao je, najvjerovatnije, u Hrvatsku!

Mjere zabrane

- Tu informaciju ne mogu vam ni potvrditi niti demantirati, ali vam mogu kazati da sam, nakon što se nije pojavio na ročištu, dao naredbu agencijama da ga pokušaju locirati –kazao nam je Sanel Pajević, kantonalni tužilac zadužen za ovaj predmet, dodavši da će Tužilaštvo HNK zatražiti mjere pritvora radi raspisivanja potjernice.

Optužnicu protiv Šunjića Kantonalni sud je potvrdio 20. oktobra, a neslužbeno nam je rečeno da je on nakon privođenja priznao zločin koji mu se stavlja na teret. Tada su mu određene mjere zabrane i obaveza da se svakog ponedjeljka javlja u nadležnu policijsku stanicu, a oduzete su mu i putne isprave.

No, potvrđena nam je i činjenica da on posjeduje hrvatsko državljanstvo, što je, očito, iskoristio, s obzirom na to da BiH s Hrvatskom ima sporazum o međusobnom izručivanju u krivičnim stvarima, ali ne i po pitanju ratnih zločina.

Ni u MUP-u HNK nisu nam željeli dati informacije o tome kakva saznanja imaju u vezi s Tadijom Šunjićem, ali nam je neslužbeno rečeno da sve ukazuje na to da se nalazi u Hrvatskoj.

Prema našim informacijama, Šunjić je osumnjičen da je u avgustu 1993. godine ubio pripadnika brigade "Bregava" iz Stoca Ibrahima Hodžića, koji je tada imao nepunih 37 godina. U Stocu žive njegova kćerka Alma i sin Alem, s kojima smo jučer uspjeli stupiti u kontakt.

Kako nam je Alem rekao u telefonskom razgovoru, pet minuta prije našeg poziva saznao je istinu. Veoma potresen, u jednom trenutku je povikao:

Živi štit

- Sve ću vam reći! Jer, ne mogu više. Tri mjeseca šutim zbog Tonija Šunjića, a je li se iko upitao kako je meni ovih 20 i više godina? Babe više skoro da se i ne sjećam...

Ispričao nam je da je od podizanja optužnice iz Tužilaštva bio o svemu obaviješten, pa i o tome da je Šunjić priznao zločin. Progutao je s gorčinom informaciju da su Šunjiću određene mjere zabrane, tješeći se da će pravda, napokon, biti zadovoljena.

- Otac je uhapšen u aprilu 1993. u mjestu Stanojevići kod Čapljine. Ja sam tada imao 12 godina i pričam po sjećanju, odnosno onome što smo saznali. Doveden je u logor Gabela, pa Dretelj, Heliodrom, ma u svim hercegovačkim logorima je bio. Tog kobnog dana, moj babo bio je u živom štitu i snajperom je ranjen u noge.

Nakon toga je Laksi, što je nadimak Tadije Šunjića, sasuo cijeli rafal u njega! U priznanju je naveo da se ničega ne sjeća, jer je bio pijan! Znači, to mu je bio argument što je ubio bespomoćnog čovjeka i naredio da mu tijelo bace u Neretvu - kroz jecaje je ispričao Alem.

Sutradan je njegov otac, kaže, nađen na istom mjestu, jer je Neretva bila plitka, nakon čega je ukopan. Ostaci njegovog tijela su ekshumirani i ukopan je 1998. godine u Stocu.

Dalipagić: Nismo u kontaktu

Nada Dalipagić, advokat Tadije Šunjića, kratko nam je kazala da nema saznanja o tome zbog čega se on nije pojavio na ročištu.

- Vjerujte da nemam nikakvog kontakta s njim - rekla nam je sinoć Dalipagić.

Nije pristao na pet godina zatvora

- Kažu mi, bit će raspisana potjernica za Šunjićem. Ništa od toga nema. Zamislite, priznao je zločin i sporazumno mu je nuđeno pet godina zatvora, ali nije htio pristati - kaže Alem Hodžić.