Dok je Srbija bila pod vladavinom Osmanskog carstva, narod u njoj je uslovno rečeno prihvatio razne narodne običaje. Među njima ima svakakvih – od vjerskih do seksualnih.

Ovaj o kome danas pišemo jedan je od najjezivijih. Zove se snohačenje i podrazumijeva seksualni odnos između svekra i snahe, koji se javljao zbog seksualne nezrelosti ili odsutnosti sina, što je trajalo sve do njegovog punoljetstva.

Snohačenje je naslijeđeno od Južnih Slovena. Postojalo je od 1878. godine, pa sve do povlačenja Osmanskog carstva s Balkana 1912. Međutim, potpuno je iskorijenjeno tek krajem Drugog svjetskog rata.

Praktikovale su ga sve klase društva, bez obzira ne etničku pripadnost i vjeroispovijest.

Međutim, ovaj običaj nije se “poštovao” samo u Vranjskom kraju, već i u Pomoravlju, gdje je pravilo bilo da se oženi maloljetni dječak, koji još uvijek nije sposoban za seksualne odnose, s odraslom djevojkom.

Nažalost, iz ovakvih veza, često se dešavalo da snaha svekru rodi dijete.

Bio je rasprostranjen, kako u selima, tako i u planinskim dijelovima. Snohačenje niko nije smatrao grijehom, pa čak ni mladi muškarci čije su žene spavale s njihovim očevima, jer su i oni ponavljali ovaj običaj kada su odrasli.

Ovaj bizaran običaj je pronašao i svoje mjesto u romanu "Nečista krv" Bore Stankovića, gdje se govori o deda Velji koji je sa svim svojim snahama snohačio, a one su ostajale trudne s njim, piše Telegraf.

- Svi iz jednog sela kao da su od jednog oca, majke, jedne kuće, a ne iz čitavog kraja – na ovaj način je Bora Stanković u svom romanu opisao snohačenje.