KULTURA

Mase se povode za sitnim zadovoljstvima

Miodrag Miki Trifunov, penzionisani glumac koji ne miruje

Hajrija LISIĆ

18.12.2014

Dobro poznati i drag lik sarajevskih ulica, glumac Miodrag Miki Trifunov ne voli kašnjenja i ne čeka duže od dogovorenog. U svom prepoznatljivom modnom stilu, s neizostavnim šeširom, penzioner koji nije prestao raditi razveselio nas je svojim inspirativnim životnim iskustvima.

Sarajevska publika 18. decembra u klubu „Monument" imat će priliku uživati uz stihove najvećih pjesnika, kroz poetsko-muzički performans Trifunova.

Mladi i blesimetri

- Govorit ću djela Mike Antića, Bertolda Brehta (Brecht), Tina Ujevića..., a sam performans nosi naslov velikog autora Erazma Roterdamskog „Pohvala ludosti". Završavam stihovima Edgarda Alana Poa: „Ne dajte da vas zavedu!" - govori Trifunov.

Uz pogled na mjesto ispred sarajevskog Ekonomskog fakulteta, gdje se svakodnevno igra šah, ističe da od njegove penzije nema ništa, iako je zvanično već pet godina penzioner.

- Volim da dođem tu i igram šah. Pored druženja, može se tačno napraviti psihološki profil zemlje u kojoj živimo - kaže Trifunov.

Nakon ovog performansa, već ima plan za naredni. Na scenu će postaviti „Pakao" Dantea Aligijerija (Alighieri).

- Prvo ga stavim u glavu, a kada ga imam tu, onda je lako. Najtužnije je kada nemaš šta da ponudiš. Nažalost, većina ljudi je upravo takva, pogotovo mladih koji će se u narednim godinama samo igrati sa svojim mobitelima, blesimetrima - iskren je glumac.

Naglašava da je život samo zbir iskustava i da se mora napraviti pravilna selekcija onih koja će nas okarakterizirati.

Mamuran od mašte

- Nikada nisam volio biti dio gomile, to je bezlična masa koja ništa ne znači. To je stoka kojom manipulira svako ko hoće. Mase se povode za sitnim zadovoljstvima, rješavaju svoj život dan za danom. Kod mene nema ustajanja i ljuljanja stražnjicom bezveze - kaže Miki.

Oduvijek ga je krasila radoznalost i ljubopitljivost. Za profesiju glumca se nije odlučio, nego ju je dovela životna slučajnost.

- Nisam pročitao nijednu knjigu dok nisam kao bubnjar otišao u amatersko pozorište s bendom „Svađalice". Tada me je reditelj nagovorio da pročitam neki tekst... i tako je sve počelo. Kad sam bio seljak, sve mi bilo zanimljivo - kaže kroz osmijeh Trifunov.

Žene je privlačio uvijek, pogotovo kada je bio i bubnjar, glumac i fudbaler.

- Znam šta znači pravi ljubavni stih, a još ako ti je Bog dao dara, kao meni, onda to postaje opasno. Volim lijepo, drago mi je kada nekome ugodim. To radim često, ma svaki dan, kada me ljudi sretnu i pitaju kako sam, onda ja kažem: „Čekaj, prvo ću ti nešto reći...", pa im onda izrecitujem neki stih. Ostavim ih da razmišljaju - kaže Trifunov.

Svojim životom je zadovoljan i nikada neće moći shvatiti nezahvalne.

- Morate već jednom shvatiti, ja samo na sebe podsjećam, mamuran od mašte i proklet od povjerenja - zaključuje Trifunov stihovima Mike Antića.

Ne preskačem termine fudbala

- Fudbal je moja ljubav otkako sam klinac bio. I dan-danas igram, u nedjeljnim terminima obavezno, i nikada nisam preskočio. Ne mogu da se načude da ja u ovim godinama igram, a oni svi od mene po 30 godina mlađi. Mora se njegovati organizam, pogotovo kada si u godinama kada je vrlo jasno da starenje nastaje, a mimo prirode se ne može. Jedna kondicija podstiče drugu - kaže Trifunov.

Poznavao Miroslava Antića

Trifunov najčešće citira pjesnika Miroslava Antića. On je za njega vječiti putnik, koji nije putovao fizički već metaforički, kroz svoj svijet mašte.

- Poznavao sam Miku. Bili smo u susjednim selima, udaljenim 15 kilometara. Doduše, on je bio puno stariji, ali znali smo se. Trebamo učiti kroz njega, poznavati i percipirati stvarnost, poznavati ljude, suočavati se s nemogućim situacijama, a ne svesti svoju egzistenciju na piće, jedenje i neprestano zvocanje - govori Miki.

Nisam pročitao nijednu knjigu dok nisam kao bubnjar otišao u amatersko pozorište s bendom „Svađalice"

Brojke

1947. godine rođen u mjestu Banat, Nova Crnja

14 godina imao kada je otišao od roditelja

130 je okvirni broj odigranih premijera u Mikijevoj glumačkoj sehari