- Svi smo mi u prolazu - započeo je svoju potresnu priču Arnel Jašarspahić, Kakanjac koji je prošle godine preživio tešku saobraćajnu nesreću.
Jašarspahić je od 2001. član navijačke grupe "BH Fanaticos", a ljubav prema sportu kod njega se, kako kaže, rodila još u djetinjstvu.
Anđeo čuvar
Tog kobnog dana u februaru 2013. Arnel je sa prijateljima krenuo na put prema Sloveniji, gdje se igrala prijateljska utakmica između naše i nogometne reprezentacije Slovenije. Utakmicu, nažalost, nije uspio pogledati.
- Nesreća se desila u jutarnjim satima na ulazu u Ljubljanu. Počela je padati kiša i cesta je počela da ledi. Tada se desio kobni trenutak, kada sam zadobio teške povrede glave, od posjekotina na licu do pucanja lobanje i raznih fraktura i pucanja čeone kosti - govori nam Jašarspahić.
Arnel se prisjetio neobične situacije koja mu se desila prije stravičnog trenutka...
- Prije polaska u Sloveniju, na cesti sam sreo jednog dedu, koji me je tihim glasom upitao imam li cigaretu. Nisam imao cigaretu, ali sam ga pitao je li gladan i kupio sam mu dva bureka, jogurt i kutiju cigareta. Rekao mi je: "Hvala, Allah te nagradio." Ne misleći o tom momentu, nastavio sam put u Sloveniju - govori Arnel.
Iako se sve desilo veoma brzo, Jašarspahić tvrdi da se vrlo dobro sjeća nesreće.
- Sve vrijeme sam bio svjestan svega što se dešavalo oko mene. Nijednog momenta nisam izgubio svijest i znam da su me doktori ispitivali znam li kako se zovem, gdje sam krenuo i koji je dan - kazao je Kakanjac.
Dodaje da vjeruje u intuiciju, odnosno da ljudi mogu predosjetiti loše trenutke koji će ih zadesiti. Tako je Arnelova majka imala loš predosjećaj prije nego što je njen sin krenuo na kobni put...
- Mama me je molila da ne idem u Sloveniju, jer je imala nekakav loš predosjećaj da će mi se nešto desiti. I ja sam imao taj osjećaj, ali sam ipak krenuo - kazao je Arnel.
Kada se probudio u bolnici u Sloveniji, prva pomisao bila mu je da zahvali Bogu, jer je ostao živ.
- Nakon toga je nastao osjećaj tuge i čežnje, jer sam se probudio sam u nekoj stranoj državi, u kojoj nikoga nisam poznavao. Prijatelji koji su bili sa mnom u kombiju, prvi su me posjetili. Kada su mi doktori rekli da sam jedva ostao živ, sjetio sam se onog starog dede kojem sam pomogao, mislim da je on bio moj anđeo čuvar - govori Jašarspahić.
Malo emotivniji
Nakon nesreće, u životu ovog Kakanjca dosta toga se promijenilo...
- Mnoge stvari sada vidim drugačije. Neke stvari koje su mi prije bile nebitne, sada više cijenim. Postao sam malo emotivniji, ali mi je karakter ostao isti. Majka kaže da joj se činim zreliji. Istina, desilo mi se nešto strašno, ali to ne čini moj cijeli život. Moj život nije prošao, on tek počinje – rekao je na kraju Jašarspahić.
Manje putujem
Ljubav prema sportu i dalje postoji, ali Arnel priznaje kako nakon nesreće manje putuje na utakmice.
- Iako manje putujem, redovno pratim svaku utakmicu i sva dešavanja oko reprezentacije, bez obzira na to radi li se o fudbalu, rukometu ili košarci - kazao je Arnel.
