BIH

Tužilaštvo BiH podriva vlastiti kredibilitet!

INTERVJU Goran Šimić, stručnjak za krivično pravo i tranzicijsku pravdu

Autor:Amil DUČIĆ

29.11.2014

S mladim doktorom pravnih nauka i stručnjakom u oblasti krivičnog prava i tranzicijske pravde Goranom Šimićem, koji iza sebe ima impozantnu biografiju, u ovosedmičnom intervjuu razgovarali smo o nizu aktuelnih pitanja koja se odnose na probleme u bh. pravosuđu.

Britko u svojim odgovorima dr. Šimić secira anomalije koje se odnose na lošu klimu i međusobne odnose unutar pravosudnih institucija, nekompetenciju pojedinih tužilaca i sudija, sporo procesuiranje ratnih zločina i drugih predmeta.

'Beton dokazi'

Šimić je, inače, bio potpredsjednik ekspertne radne grupe Vijeća ministara BiH za izradu Strategije tranzicijske pravde u BiH, član stručnih komisija za imenovanje sudskih tumača, polaganje stručnog ispita za namještenike i stručnog ispita za zemljišnoknjižne referente u FBiH, zatim službenik u Ministarstvu odbrane Federacije i Ministarstvu odbrane BiH, savjetnik dva federalna ministra pravde, te predavač na prestižnom Univerzitetu Kembridž i saradnik drugih uglednih američkih i francuskih univerziteta. Trenutno je angažiran i kao edukator Centra za edukaciju sudija i tužilaca Federacije.

Komentirajući aktuelne polemike o tome zašto počesto padaju optužnice za organizirani kriminal i korupciju, pogotovo kada su u pitanju tzv. krupne ribe, te zašto spektakularne akcije hapšenja sve češće završavaju tako što sudovi donose odluke o puštanju na slobodu osumnjičenih, Šimić kaže:

- Sudovi i tužilaštva trebaju da budu bastioni odbrane prava svakog građanina, odnosno zaštite društvene zajednice od kriminalnih aktivnosti. Ne može se reći da postoji efikasno pravosuđe ako imamo 2,5 miliona neriješenih predmeta, iako većina njih čine tzv. komunalni predmeti.

Indikativno je da u posljednjoj godini Tužilaštvo BiH postupa na način koji podriva njihov vlastiti kredibilitet. Ono što posebno zabrinjava jeste činjenica da imamo veliki broj procesnih grešaka tužilaca, te situaciju u kojoj sudovi donose oslobađajuće presude, ukidaju ih ili ne donose presude, ukazujući pri tome da pojedini tužioci nisu postupali kako su trebali. Radi se, dakle, o propustima tužilaca.

goran-simic-09-is

Foto: I. Šebalj (Šimić: Haški tribunal nije ispunio jednu od najvažnijih stvari)

Postoji opravdana potreba da se preispita kvalitet rada pravosuđa i da se uspostave mehanizmi kojima će se mjeriti rad nosilaca pravosudnih funkcija. To ni na koji način ne znači da neko treba utjecati na neovisnost pravosuđa. Čini mi se, međutim, da pravosudne institucije u BiH žele da su nedodirljive, a ne neovisne. Mislim da je društveno neprihvatljivo da neko ko ima pet do sedam hiljada KM plaću ne odgovara za pogrešan rad!

U tom smislu VSTV i svi oni koji su nadležni za rad institucija trebaju poraditi na tome da se mogućnost grešaka svede na najmanju mjeru, da se ne desi da prijedlog tužioca za određivanje pritvora bude odbijen zato što je zaboravio da dostavi dokaze. Tužilac BiH ne radi taj posao za sebe. On ga radi u općem društvenom interesu. On je dobio resurse, privilegije, ali i odgovornost.

Ljudi iz struke često govore o tome da nemamo baš kompetentne tužioce. Vaš komentar?

- Mislim da su posljednji događaji pokazali da imamo u pravosudnim institucijama ljude koji svojom strukom i kompetencijom sigurno tamo ne trebaju biti. U toku posljednje godine imamo predmete u Tužilaštvu BiH koji su se razvili na način da direktno potkopavaju kredibilitet te institucije. Ako vi, primjerice, uhapsite predsjednika FBiH, šta god ja o tom čovjeku mislio, najmanje što mogu očekivati je da imate dokaze, što bi se reklo u Sarajevu, „jake kao beton“, a ne da ga uhapsite, držite u pritvoru i onda se dođe do saznanja da dokazi možda i nisu baš najbolji. To je neprihvatljivo.

Glavni haški tužilac Serž Bramerc kritizirao je na sastanku s glavnim državnim tužiocem BiH Goranom Salihovićem rezultate procesuiranja ratnih zločina. Kako to komentirate?

- Onda je glavni tužilac BiH rekao da će do kraja godine biti podignuto još 100 optužnica za ratne zločine... Jedan advokat je to ovako definirao: kako biste vi reagirali da vam neko za večeru donese 100 pica? Na Sudu BiH imate osam sudnica i dvadesetak sudaca koji sude za ratne zločine. Dakle, kapaciteti su više nego ograničeni.

Imamo veliki broj optužnica koje se podižu, ali rekao bih da su manjeg značaja za društveni kontekst BiH. Mi se i dalje, 20 godina nakon rata, bavimo izvršiocima, najniže rangiranim počiniocima ratnih zločina. Još nismo došli do visokorangiranih počinilaca, odnosno do političkih i ideoloških organizatora. Tužilaštvo BiH bi trebalo promisliti o prioritetima vlastitog rada.

Pogrešan zakon

Kako gledate na problem odluka Apelacionog odjeljenja Suda BiH kojima se ukidaju presude za najteže ratne zločine?

- Očekivano! Još 2006. godine sam upozoravao na to. Niko se, međutim, nije ni obazirao na to da smo 2004. godine napravili izmjene zakona koje su u direktnoj suprotnosti s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima. Sud je presudio da u predmetima nije bilo osigurano pošteno suđenje, jer smo primjenjivali pogrešan zakon i posljedica toga je ovo što se dešava.

Krivični postupci pred Haškim tribunalom traju previše dugo, a da optuženi za to vrijeme nisu osuđeni niti oslobođeni. Pravi primjer je Vojislav Šešelj, koji je, uz to, još i privremeno pušten na slobodu. Je li to ismijavanje žrtava?

- Sigurno je da ono što je uradio Haški tribunal mi nikada na lokalnom nivou ne bismo mogli uraditi. Ipak, Haški tribunal nije ispunio jednu od najvažnijih stvari, a to je da procesuira najodgovornije političke, vojne i druge lidere. Neprimjereno je da je suđenje trajalo deset godina, kao u slučaju Šešelja. Na kraju krajeva, on je 12 godina u ćeliji i čeka sudsku presudu, a nije ni osuđen niti oslobođen.

Zapravo se niko ne adresira na ideologiju, a ideologija uvijek stoji iza zločina i genocida. Šešelj na slobodi i dalje propagira ideju velike Srbije, ideju koja je posijala stotine masovnih grobnica, koja je unesrećila milione ljudi i koja direktno ugrožava teritorijalni integritet BiH i Hrvatske. Nažalost, Sud se na to nije adresirao, kao ni politički organi BiH i Srbije.

U slučaju eventualne smrti Šešelja, bojim se da više nikada nećemo imati priliku da ijednu političku odgovornu osobu dovedemo pred Sud i da joj sudimo za ideologiju propagiranja zla. Čini se da sudovi u sadašnjoj konstelaciji krivičnog postupka stoje na strani optužene osobe, a da žrtve tu uopće nisu u fokusu.

Trebaju nam osobe poput Ive Josipovića

Godine 2006. odbranili ste magistarski rad pod mentorstvom profesora Ive Josipovića, aktuelnog predsjednika Hrvatske. Kakav je Ivo Josipović kao mentor?

- On je vrhunski pravnik i sigurno jedan od najboljih svjetskih stručnjaka u oblasti međunarodnog krivičnog prava. Hrvatska će možda tek nekad u budućnost znati šta je time dobila. On je jedan vrlo elokventan i pametan čovjek, jedna od najboljih ljudskih figura u politici. Nažalost, društvena klima ne pogoduje onim idejama koje on zagovara, a to je jedno šire društveno suočavanje s prošlošću i rješavanje nagomilanih problema. Trebaju nam osobe koje zagovaraju jedan ljudski i etički pristup kao što to čini Josipović.

Vidović mi je prijatelj, a Mikulić nije, niti mi je žao zbog toga

U svojoj biografiji navodite da ste bili savjetnik dva ministra pravde u Vladi FBiH te da ste s jednim od njih i dalje prijatelj, a s drugim niste i da Vam nije ni žao zbog toga. Ko je jedan, a ko drugi?

- Prijatelj sam s Feliksom Vidovićem, s kojim sam radio izvanredan posao. A drugi ministar je Zoran Mikulić. Nakon tri ili četiri mjeseca rada s Mikulićem znao sam ono što je javnost kasnije saznala u vezi s aferom nabavke elektronskih narukvica. Zbog toga sam prekinuo naš odnos.