BIH

Boli me 70 godina šutnje o stravičnom stradanju Sarajlija

ISPOVIJESTI Halida Ljaljević gledala pogubljenja na Skenderiji

A. NUHANOVIĆ

29.11.2014

Ispričat ću vam za mene najbolniju i najgoru priču o ubistvu i stradanjima u Sarajevu, koje se desilo prije 70 godina na Skenderiji.

Slike ne blijede

Od moje15. godine, od kada su u noći između 27. i 28. marta 1945. ispred vile Luburića ubijane, vješane, unakažene, Sarajlije među kojima je bilo i Bošnjaka, nisam mirno spavala. Nakon ovog mog svjedočenja prvi put ću mirno leći, sklopiti oči. Savjest me više neće peći jer sam vam rekla sve što sam vidjela, sve strahote i ljudsku patnju, kazala nam je Halida Ljaljević (85) iz Sarajeva.

U ispovijesti za "Avaz" ona se prisjetila stravičnog dana u kojem je obješeno čak 55 Sarajlija!

- Patila sam sve ove godine, jer sam skrivala istinu. Šutjela sam iako sam svjedočila nevinom prolijevanju krvi komšija. Strašna zlodjela počinio je Maks Luburić. Zvjerski je pobio mladež, žensko, muško... Iako je prošlo 70 godina, ta slika ne blijedi. Sa sestrom sam išla prema Skenderiji. Stotine ljudi stajale su ispred vile, u cvjetnjaku. A onda su počela ubijanja... - prisjeća se kroz suze Halida.

luburica-vila-lokacija-2-ff

Spomen ploča na mjestu ubistava na Skenderiji u Sarajevu

Podsjeća da je tokom Luburićevog boravka u Sarajevu, od 18. februara do 4. aprila 1945. godine, prema pouzdanim podacima, zvjerski ubijeno 323 Sarajlija.

Svjedok istine

- Dušu mi je ubijalo, bolno je sve to što sam vidjela, ne mogu više skrivati. Vidjela sam  tu djevojku iz porodice Radulaški. Bila je studentica, imala je braon haljinu na sebi, jednu cipelu na nozi, a drugu nije imala... Kao da je sad gledam. Ubili su ih sve, ni životinje nisu onako ubijane. Ova istina se mora znati, niko je ne može poreći, iako se trude. Nakon 70 godina, sada ću se konačno naspavati. Ne bih mogla s tim u grob, jer sam bila svjedok. Sada ne žalim da umrem - kazala nam je nena Halida.

Jezivo razdoblje

Vrijeme njemačko-ustaške okupacije od 1941. do 1945. godine sigurno je među najstrašnijim u historiji Sarajeva. U grad su 15. aprila 1941. godine ušle jedinice 46. njemačkog motoriziranog korpusa. Sve borbe oko grada prestale su 18. aprila u podne, a Kraljevina Jugoslavija je kapitulirala.

Prva jedinica ustaške vojske stigla je u okupirano Sarajevo 24. aprila 1941. godine i tako je započelo jezivo razdoblje u kojem je život oduzet 9.071 osobi, od kojih su 7.092 bili Jevreji.