Jedna od značajnijih stvari u historiji bosanskog jezika, od bosansko-turskog rječnika Muhameda Hevaija Uskufija iz 1631. godine, koji se smatra prvim južnoslavenskim rječnikom napisanim na štokavskom dijalektu, zasigurno je Rječnik bosanskog jezika prof. dr. Dževada Jahića, bh. pjesnika i lingviste, profesora na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Jahić je, između ostalog, bio predavač na Katedri slavenskih jezika Filološkog fakulteta Moskovskog državnog univerziteta.

Kapitalno djelo

Kako to obično kod nas biva, promocija 6. i 7. toma Rječnika bosanskog jezika profesora Jahića prošla je skoro nezapaženo u široj javnosti. No, zato su brzo reagirali iz Zagreba, gdje se distributeri već raspituju o mogućnostima plasmana ovog kapitalnog djela. Profesor Jahić za "Avaz" govori o bosanskom jeziku, njegovom osporavanju, napadima, o Bosni i Hercegovini i Bošnjacima.

Možda su najbolji odgovor Vas kao naučnika onima koji tako često negiraju historijsko utemeljenje bosanskog jezika tomovi Rječnika bosanskog jezika. Slažete li se?

- Negiranje bosanskog jezika nikada nije bilo naučna pojava već ideološko-politička stvar, i o tome ne želim govoriti. Rječnik je naučni poduhvat, jer se radi na njemu već 15 godina, a njegov glavni cilj je da to bude istovremeno rječnik standardnog bosanskog jezika i književnog bosanskog jezika. U sebi ima ogromnu građu i jednu blago naglašenu historijsku dimenziju. Građa koja u njemu jeste data ide od 15. stoljeća do danas. Dakle, od Derviš-paše Bajezidagića i alhamijado pjesnika, pa sve do Sidrana i današnjeg vremena. To je pet do šest stoljeća.

Koliko je važnost ovakvog djela prepoznata kod nas u BiH?

- Ovo ostvarenje, paradoksalno, najmanje se u nas u Bosni prepoznaje. A djelo se u nauci prepoznaje ako je leksikografski kompletno urađeno, a ja znam da jeste. Moj rad prepoznaje se u nauci, u slavističkom svijetu. U Zagrebu ljudi koji distribuiraju rječnike već reagiraju, traže, pitaju... To je jedan uspjeh u svijetu. Uložio sam ogroman trud da to bude urađeno po svim modernim leksikografskim propisima, jer sam čovjek koji je po svijetu taj zanat učio. Ja sam čovjek iz književnosti i izmirujem jezik i književnost.

Zanimljivo, govorite o bosanskom jeziku kroz prizmu stoljeća, a taj jezik i njegov naziv i dalje osporavaju. Propituje se zašto se naziva bosanskim, a ne bošnjačkim, pa čak uz tu činjenicu veže i velikobošnjačka ideja, odnosno svojatanje BiH. Kako to komentirate?

- S naučnog aspekta to je laka tvrdnja, da se jezik treba zvati onako kako neko misli i to kako se misli van tog korpusa. To je naš balkanski specifikum i to nigdje na svijetu nema. To je odraz historijsko-društvenih patologija koje nosimo u savremenosti iz prošlosti. Pitam se da li je neko bosansku kuhinju ili bosanskog kuhara nazvao bošnjačkim!? Tako je i s bosanskim jezikom. Jedna kultura samu sebe naziva po sebi. Ako je "ban bosanski", ako taj ban kaže: "Ja ban bosanski Kulin prisezaju tebě kneže Krvašu", kako piše u Kulinovoj povelji, zar treba nešto dodati?

Akademik Filipović kazao je da svaki narod sebe legitimira jezikom. Koliko ste o tome vodili računa radeći težak posao pravljenja Rječnika bosanskog jezika?

- U nauci je poznato da ne postoji nijedan fenomen svijesti, civilizacije društva, čovjeka kroz koji se bolje oslikava prošlost i sadašnjost naroda i države, prostora, nego što je to jezik. To je u filozofiji poznata stvar, kao i u filologiji i lingvistici. Kod nas malo škripi, jer smo presječeni raznim poluznanjima, predrasudama i ideološkim nabojima. U svakom slučaju, ono što ja radim jeste itekako potvrda bogatstva ovog jezika. Ne samo u govoru, dijalektu, nego u književnosti i nauci. U ovom rječniku imamo 300 književnih izvora i oko 300 naučnih i publicističkih djela, među kojima su i primjeri iz djela akademika Filipovića.

Država kao ideja

Kako kao intelektualac vidite poziciju BiH, pa i Bošnjaka. Ima se utisak da intelektualci prečesto šute o stanju u kojem živimo.

- Zabrinutost postoji u jednom umjerenom vidu. Ubijeđen sam, međutim, da država BiH nikako i nikad, zbog historijske dubine i tradicije, ne može nestati. Ona može biti dovedena u pitanje na ovaj ili onaj način, nesretnim okolnostima, svjetskim i evropskim okolnostima, nekompetentnim ljudima... Nadam se da će doći politička snaga koja će moći da objedini sve ove naše rascjepkanosti. Predsjedništvo s tri glave također je velika nesreća, jer nema zemlje na svijetu koja može tako funkcionirati. Da ne govorimo o postdejtonskoj RS, neusuglašenostima, nesrećama našim... Dakle, zabrinutost postoji. Ali, u mom slučaju narod nije prva ideja. Meni je država BiH prva ideja.

Ali, primijetili ste da se Bošnjaci često vežu uz istrošene političke snage, istrošene ideje, da ne vide ideje budućnosti, da Bošnjaku treba vremena da prepozna nove ideje?

- Glavne kočnice u nama su samima, u tom narodu. Otkud, kako su nastale, u kojim slojevima se javljaju, kako se ispoljavaju, to je duga priča. Naš obični čovjek jeste na skromnom nivou svijesti o samom sebi. U svom načinu razmišljanja naš čovjek često ide protiv sebe. Mi koji zadiremo u prošlost, svjesni smo da je to rezultat historije. Problem je najveći što se historija ne može vratiti na početnu poziciju. Iz historije se samo pouke izvlače, koliko je moguće. No, mi smo oni koji vrlo malo tih pouka izvučemo. Stvari su kakve jesu. Emotivno, one su teške, tugaljive, turobne, ali, eto, ne smijemo zaboraviti da se, pored sve te turobnosti i tugaljivosti, ipak pojavljuju znaci, neki promplasaji da se u toj svijesti našeg naroda nešto nabolje dešava, jer se mora nabolje dešavati. To su procesi zakonomjernosti.

Negiranje bosanskog jezika je smiješno

- Jezik je sebe kroz prošlost nazvao bosanskim... U tom nazivu bosanski jezik, nasreću, a u ideološko-političkom smislu, nažalost, on nosi tobožnju aspiraciju na Bosnu. Pa, naravno da je aspiracija na Bosnu jer taj jezik nigdje nije nastajao nego ovdje, i naravno da je bosanski jezik! A to što su matice u Zagrebu i Beogradu radile svoje, ne znači da su one time negirale ovaj prostor. Naravno, historijski gledano, negiranje bosanskog jezika je smiješno.

Planirano 12 tomova Rječnika

- Do sada je na Rječniku bosanskog jezika urađeno 60 posto posla, odnosno sedam tomova od ukupno planiranih 12. Bilo je planirano 10 tomova, ali zbog koncepcije i građe, navođenja primjera, vidimo da ne možemo sve smjesti u 12 tomova, a moguće je da se smjesti u 14 tomova.