Gordan Simić je maestralno, pronicljivim okom vrsnog poznavaoca teatra, postavio na scenu raskošni muzički "milje" Jakova Gotovca, tačno inkorporiranog u režiji Krunoslava Cigoja, koju je Simić obogatio originalnim mizanscenskim rješenjima.
Tako stihovi libreta Milana Begovića žive izvornu komičnost. Muzičko-scensko blago oplemenila je Vanja Popović, svojim rafiniranim stilom izuzetnog kostimskog ostvarenja. Vođena spretnom dirigentskom palicom Roberta Homena, Sarajevska filharmonija je nježno bdila nad ovom čudesnom muzičkom riznicom. Briljantna Adema Pljevljak-Krehić je svojim profinjenim sopranskim glasom i gracilnim pokretima "srne" suptilno ispratila ulogu Đule.
Sjajnu interpretaciju uloge Marka dao je Denis Isaković sugestivnim basom i autoritativnim stavom. Superiorno baritonsko ostvarenje, ali preakcentirane komičnosti, donio je Davor Radić, k. g., u ulozi Sime.
Muzički kolorit, stalni tok pjevne vokalne linije, bujna orkestracija i razdragani ritmovi, protkani u liku Miće (Ere), doveli su u nevolju delikatni tenorski glas Damira Fatovića, k. g. Ni scenografija Slobodana Perišića nije sjala.
Domu je spretno, duhovitim rješenjima, ali promuklim altom, iznijela Dajana Šegvić. Repriza "Ere" - izvrsna Vedrana Šimić, k. g., divnim sopranskim glasom i šarmantnom igrom, pučki je obojila ulogu Đule. Imponentnim basom Leonardo Šarić je sjajno upleo muzičko-scensku ozbiljnost i šeretsku nijansu uloge Marka.
Besprijekorni baritonski glas Marka Kalajanovića, k. g., je uvjerljivo, diskretnim komičnim stavom, slijedio lik Sime. Hor, sa šefom Danijelom Žontarom, dominantno je otpjevao partiture i tačno razigrao folklorni svijet. Čobanče je plijenilo simpatijom nježnih; Tarika Tanovića i Aide Lemešević.
Efektno završno kolo, koreografija - Franjo Horvat, u izvrsnoj obnovi Bahrije Bihorac, zablistalo je fantastičnom izvedbom baletnih igrača.
