Poruka koju je papa Franjo jučer uputio s govornice Evropskog parlamenta o potrebi da Evropska unija napokon iskreno prigrli Balkan, kao odgovor na želju ovdašnjih naroda za uspostavljanjem mira na prostoru koji je mnogo propatio, nesumnjivo se može ocijeniti povijesnom. 

Ne samo zbog nade da će elitni evropski krug jasno shvatiti apel poglavara Rimokatoličke crkve kako je neophodno da ta zajednica napokon iskreno pomogne ovom dijelu svijeta da izađe na zelenu granu. To je ujedno i najozbiljnije upozorenje ovdašnjim liderima, odlazećim, ali i onima koji namjeravaju uskoro sjesti u vruću stolicu bh. vlasti, kako je krajnje vrijeme da budu više odgovorni prema narodima koje bi da predstavljaju, ali i ovoj zemlji, čiji smo Dan državnosti jučer proslavljali. 

Oni bi morali na put ove jadne zemljice prema EU usmjeriti makar trećinu snage od one koju troše na razne tendere, upravne i nadzorne odbore, razne marifetluke... 

Svi pomažu, samo se mi opiremo, primijeti jučer šeretski jedan mladi političar.

Jasno, reći ćete da je suludo bilo kakvu savjest očekivati od tvoraca politike "što gore, to bolje", politike razdora u kojem se nekažnjeno mogu pljačkati milijarde maraka. Takvima upravo i odgovara politika balkanskog geta u kojem se BiH nalazi, jer s džepovima punim para njima nije daleko ni EU, a bogami ni Turska ili Japan. 

Zato poruka pape Franje jeste bitna onima na marginama, građanima BiH koji se možda više nego ikad osjećaju ostavljeni i usamljeni pred bešćutnim vladarima koji se, birani glasovima svojih poslušnika, najmanje brinu o njima, običnim smrtnicima. 

Ovdašnji lideri morali bi makar shvatiti da daljnje guranje u mrak geta ostavlja prostor da ovaj dio svijeta bude moneta za geopolitička potkusurivanja, gdje će velike sile ponovo kuhati iz svojih opasnih interesa. Dopusti li se to, nema sumnje da će stradati, kao i stoljećima ranije, naši narodi i država BiH.