- Ponosna sam na Aliju Sirotanovića. Drago mi je kad ga se sjete, pitaju o njemu... Bio mi je kao drugi djed, bio je amidža mog oca, do njegove smrti živjela sam s njim. Divan, skroman čovjek, veliki radnik, heroj svog vremena… Radom je proslavio sam sebe… Mnogi bi se danas trebali ugledati na njega. Bilo bi mu teško da vidi u kakvom je stanju Bosna i Hercegovina. Pitao bi se šta je s narodom, što se ovo ne radi, samo se sjedi i kafeniše, a svi se žale... Srce, ruke i želja za poslom. Bilo bi nam mnogo bolje.
Trnovit put
Ovo su riječi Amire Sirotanović, reprezentativke Bosne i Hercegovine u odbojci i igračice Jedinstva iz Brčkog, rodice najpoznatijeg rudara bivše Jugoslavije, koji je bio simbol radničke klase. Sirotanović je 1998. godine počela trenirati odbojku.
U karijeri je nastupala za Brezu, Dobrinju, Imzit i Kakanj, a od 2009. je igračica Jedinstva. Šampionka BiH bila je pet puta, a tri puta je osvojila i nacionalni Kup. No, dug je i trnovit put do uspjeha.
Koliko je teško iz jedne male sredine, kao što je Breza, doći do reprezentativnog dresa?
- Teško je, mnogo je tu odricanja i truda, naročito za žensko, jer često mora mijenjati sredinu. Dođeš u novi grad, klub, sve je nepoznato... No, uz rad i talent, ništa nije nemoguće. U teškim situacijama sjetila bih se nekih riječi koje je govorio Alija Sirotanović. Bila sam još dijete kada je on umro, ali njegove riječi i danas žive. Ponosna sam na njegovo naslijeđe, koje nije materijalno, već bogatstvo duha. Zbog toga ne treba odustajati, jer se talent, uz neiscrpno zalaganje, mora prepoznati - rekla je Sirotanović, koja igra na poziciji tehničara.
Ženski sport u BiH nije naročito razvijen, prvenstveno zbog loše finansijske situacije te neadekvatnog odnosa države prema sportistkinjama, koje zbog toga često izgube volju i motiv pa prekidaju karijeru ili odlaze u inozemstvo, tvrdi 29-godišnja odbojkašica.
- Susrela sam se sa mnogim poteškoćama. Teško mi je bilo uskladiti školovanje i odbojku. Završila sam Ekonomski fakultet, a pojedini profesori nisu imali razumijevanja. Gledajući na trenutnu situaciju, mislim da ženski sport i nema neku perspektivu u BiH. Kakva nam je država, takav nam je i sport – kazala je Sirotanović.
Sport je spas
Šta, onda, savjetovati djevojčicama koje se žele baviti odbojkom - ustrajati ili odustati?
- Ustrajati, svakako. Jer, primjetni su degradacija društva, nemoral... Treniranje nekog sporta je spas, jer sklanja djecu s ulica i pruža im nove vidike, zdravije je. Treba se nadati boljim vremenima i da će se pojaviti neki ljudi kojima će biti u interesu da se bh. sport vrati na pravi put i da se djeci pruži mogućnost da pokažu svoj talent i da predstavljaju našu zemlju u najljepšem svjetlu. Jer, sportisti su najbolji ambasadori države, to nekima još nije jasno – istaknula je Sirotanović.
Ko je Alija Sirotanović
Alija Sirotanović rođen je 1914. godine u okolici Breze, gdje je živio, a na kraju i umro 1990. Cijeli život proveo je radeći u Rudniku Breza. Bio je i ostao simbol rada. Ključna epizoda u Sirotanovićevom životu bilo je obaranje rekorda u količini iskopanog uglja, koji je do 24. jula 1949. godine držao sovjetski rudar Aleksej Stahanov. Tog dana je u jami 1 sa svojih osam komorata u jednoj osmosatnoj smjeni iskopao 158 tona uglja – 253 rudnička vagoneta, čime je za 215 posto premašio brigadnu normu od 50 tona za šihtu i oborio dotadašnji rekord Stahanova – 102 tone uglja. Zbog ovog podviga, Alija je odlikovan četvrtim po važnosti ordenom u FNRJ/SFRJ – Junak socijalističkog rada.
