Zašto su tako tihi, bojažljivi i šturi analitičari kada su u pitanju koalicioni sporazumi koje je SDA napravila sa DF-om, a potom i sa Savezom za promjene i HDZ-om BiH, iako su ih neki diplomati ocijenili vrlo inspirativnim, a Emir Suljagić „velikim danom za Bosance i Hercegovce“?!

Treba razlikovati varijantu sporazuma SDA – DF - Savez za promjene i sporazuma SDA – DF - HDZ, iako je bilo najavljeno da će se na prvi samo nakalemiti neki zahtjevi i smjernice HDZ-a. Prva varijanta, zaista, ima dvije ambiciozne i inspirativne stavke kada je riječ o rješavanju vojne, pa i državne imovine, i korupcije.

Kupusni list

Ali, to se više odnosi na državnu razinu vlasti. A druga varijanta ima deset tačaka nekakvog okvirnog dogovora koji će se razraditi aneksima i implementirati na entitetskim, odnosno kantonalnim razinama. Za sada je ocijenjeno da je to samo načelni dogovor. Valjda se zbog toga akademska javnost, pa i opozicija, ako su to sve preostale stranke u Federaciji BiH koje Bakir Izetbegović nije pozvao na pregovore, suzdržavaju komentirati.

Bez obzira na to što je sporazum na prvi pogled nepismen i jeftin, da se mogao napisati na kupusnom listu (bitno je da je podloga zelena), nekoliko detalja ukazuje na vrlo opasne smjernice bošnjačke politike koju kreira SDA.

Prvo, zar se baš dogovor morao praviti na dan (18. novembar) osnutka „Herceg-Bosne“?! Drugo, šta zaista znači Suljagićev euforični poklič da je našao Solomonsko rješenje za - ostale, dakle nekonstitutivne narode u BiH.

Treće pitanje je spekulativne naravni, a to je najava da bi Halid Genjac mogao biti predsjedavajući Vijeća ministara BiH. To, bez obzira na to šta će se na kraju desiti, daje vrlo jasne naznake šta SDA primarno interesira u budućoj vlasti.

U svemu tome nameće se pitanje ko će i kako Bošnjacima krojiti kapu.

Prvi detalj ukazuje na to da Dragan Čović vodi igru, odnosno odlučno vuče konce. Iako izgleda da mu je pozicija stiješnjena te da se našao u procjepu između Bakira Izetbegovića i Milorada Dodika, on suvereno pregovara i temeljito realizira smjernice HDZ-ove, odnosno hrvatske politike. Niko mu ne ograničava stoprocentnu kvotu izvršne vlasti, niti mu ko može blokirati smjernice kroz zakonodavnu vlast.

Čović: Vuče konce

Alijine cipele

Stoga je Čović mogao sebi priuštiti i tajming pregovora, pa i okvirnu formu sporazuma koji apsolutno implicira sve javno proklamirane ciljeve njegove politike.

U taktičkom smislu Čović, također, prednjači i ostvaruje svoje zamisli i smjernice na način da SDA uvlači u vrtlog konstituiranja vlasti na nižim razinama, gdje će SDA imati grdnih problema, posebno u zakonodavnom dijelu, a DF superiorno ignorira kao „SDA-ov aneks i kvotu“. Čović se verbalno uopće ne sučeljava s Komšićem, iako između njih dvojice tinja ogroman animozitet i želja za političkom osvetom.

Čovićeva taktika mogla bi se razumjeti takvom da će natjerati pregovarače, Izetbegovića kao i Komšića, da sami upadnu u nevolje iz kojih će se teško iskobeljati. Očekivati je da će Komšić odstupiti, a Izetbegović će morati sam gristi prste ili činiti ogromne ustupke kako ne bi bio označen kao krivac za zastoj u formiranju vlasti.

Gdje će Izetbegović činiti ustupke? Naravno, tamo gdje je i do sada SDA to činila: na račun bošnjačkog naroda čije interese ova stranka ekskluzivno zastupa!

Naznake takve vrste razmišljanja mogu se vidjeti u Izetbegovićevom intervjuu za Face TV, gdje je sam Bakir Izetbegović komentirao Dejtonski sporazum. On se predstavio vrlo prepotentno te se bez trunke srama proglasio pametnijim od svih bošnjačkih političara zajedno, uključujući i svog oca.

Vjerovatno je aludirao na Sulejmana Tihića i Harisa Silajdžića rekavši da je morao „uskočiti u Alijine cipele“. Čak se jadao kako mu drugi nisu dozvolili da putuje s ocem u Dejton, inače bi Sporazum izgledao malo drugačije.

- Malo više Sarajeva dao bih Srbima, a malo više Podrinja Bošnjacima - rekao je.

Tek je zažalio da je entitetu priznato ime Republika Srpska.

Čelnik najmoćnije stranke u BiH bez trunke straha od akademske zajednice obmanjuje javnost, posebno Bošnjake. Eto živa Hajrudina Somuna, bivšeg ambasadora u Turskoj, neka posvjedoči da je entitet Republika Srpska kumovan u rezidenciji tadašnjeg turskog predsjednika Sulejmana Demirela (Suleyman)! Na imendanu RS, osim kuma Demirela, bili su Alija Izetbegović, Ričard Holbruk (Richard Holbrooke), Muhamed Šaćirbegović i Hajrudin Somun. Je li tu bio Bakir, barem negdje u holu, neka sam otkrije javnosti!

Isto tako je prizeman i vrlo sračunat politički motiv SDA da u koaliciju uvuče DF, odnosno Željka Komšića. Njima DF treba da popuni kvotu za dobivanje skupštinske većine, a Komšiću je namijenjena uloga Zlatka Lagumdžije.

Željko novi Zlatko

Lagumdžija se s rahmetli Tihićem dugo opirao pozivima iz Ankare tvrdeći da „mi nismo Azijati“, dok nije omekšao i pojavio se na Sarajevo biznis forumu (SBF), a potom su slijedile česte maršrute od Istanbula do Katara. Kao što je Lagumdžija poslužio kao maskota za „halal biznis“ radi investiranja u „jako Sarajevo“, tako će Komšić biti „biznis ikebana“ novoj bošnjačkoj konsalting politici. Stoga je vrlo opravdana sumnja da je DF i nastao i podržan od nekih bivši političara iz Sarajeva i Zagreba.  

Druga uloga Komšićevog DF-a, kako ju je praktično i najavio Bakir Izetebegović u intervjuu na Face TV-u, jeste da počisti škart iz SDA s kojim se Izetbegović namjerava obračunati na predstojećem kongresu. To je ta famozna stavka o korupciji i ulasku istražitelja u javna preduzeća. Na ta mjesta masovno su postavljani Tihićevi ljudi i na njih će biti izvršen udar. S ovakvom pozicijom SDA će apsolutno zadržati kontrolu nad istražnim organima, što Izetbegoviću omogućava usmjeravanje navodnih antikorupcijskih aktivnosti.

Što se tiče samog Suljagića i lansiranja pitanja ostalih, to se za sada može uzeti samo kao dimna bomba da se odvrati pažnja sa stvarnih ciljeva koalicije.

Šaćirbegovićeva golgota 

Dan u kojem se kumovalo imenu Republike Srpske bio je koban za Muhameda Šaćirbegovića, čiji se život od tada dramatično promijenio. Zbog njega je proživio pravu ljudsku golgotu! A Bakir Izetbegović danas na lovorikama slave najmoćnijeg političara u BiH samo izražava žaljenje zbog svega! Tu se ogleda sva njihova prizemnost i indolentnost prema historijskoj odgovornosti za ovu državu i ovaj narod.