Tridesettrogodišnji Admir Čičak iz Srebernice uposlenik je Tvornice automobilskih dijelova „Cimos", a više od deset godina bavi se proizvodnjom drvenog ćumura. Kaže da je ovaj posao, još dok je bio dječak, naučio radeći u preduzeću „Jugović-kompani" iz Busovače, a danas živi od njega.

Dobra drva

- Dugo smo radili na području Srebrenice. Od starijih sam kolega naučio kako se pravi ćumur. Oženio sam se ovdje, dobio posao u „Cimosu" i jedini sam ćumurdžija na području srebreničke općine – kaže Čičak.

Ističe da su za ćumur potrebni dobra drva, sitna zemlja, sijeno i voda, a najbolje su bukovina i grabovina.

Deset dana

Za ćumur je najvažnije sagorijevanje koje traje deset dana i mora se stalno nadgledati. Drva se posipaju vodom, pa se čeka da se ohlade. Nakon toga se, kako Admir navodi, postepeno vadi gotov proizvod, koji se pakira u vreće i ide na tržište.