U jednoj od zanatskih radnji u sarajevskom naselju Grbavica mušterije dočekuje obućarka Dragica Jakubović (68). Obućarsku radnju Dragica vodi sa svojim suprugom Jakubom Jakubovićem. Uz muziku na radiju, veselom bračnom paru društvo pravi njihov pas Gagi.  

 Prve čizme

- Prije rata i prije nego što sam počela raditi u obućarskoj radnji, radila sam u GRAS-u, pa u jednom izdavačkom preduzeću. Na nagovor supruga, napustila sam te poslove. On je kupio manju radnju na Drveniji, koja je bila cvjećara - započinje svoju priču Dragica.

Ipak, Dragicu nije privukao posao cvjećarke niti uzgoj cvijeća.

- Rekla sam suprugu da ja u cvjećaru neću, jer ne volim cvijeće. Nikada se nisam time bavila. Ponekada se obradujem kada dobijem buket cvijeća, ali da ga prodajem i uzgajam, to nisam mogla zamisliti - kaže Dragica.

Imali su neiskorišten prostor u vlasništvu pa je Dragica poželjela da otvore obućarsku radnju.

Dragica Jakubović: Željela obućarsku radnju

- Rekla sam da će mu cvijeće propasti, ali da će se cipele uvijek nositi. U tom prijeratnom periodu obuća je bila kvalitetna, ali i skupa. Tada je vrijedilo popravljati. Osjeti se razlika danas, kada je posao obućara, kao i sve drugo, u krizi - ističe Dragica.

Tako je nekadašnja cvjećara postala zanatska radnja, u kojoj je Dragica počela da uči posao.

- Imala sam iskustva sa šivenjem odjeće djeci, ali to se nije moglo porediti s ovim zanatom. Glavni majstor me je učio, ali nikad nije uzimao primjerak pa mi pokazivao. Samo bi mi nabrojao kojim redoslijedom da uradim i meni je preostajalo da se mučim. Sjećam se prvih čizama koje sam radila. Bile su antilopne, a trebala sam popraviti rajsferšlus i lijepiti ih. Bilo me je strah, jer je to osjetljiv materijal. Danas mi je to rutina – govori jedna od rijetkih žena obućara.

Dragica i Jakub prvu radnju na Drveniji zatvorili su tokom rata, ali su je već 1997. godine vratili. Tu radnju danas vodi njihov sin, koji je bio primoran naslijediti zanat, jer je nakon agresije na BiH ostao invalid.

Muški poslovi

- Kada smo otvorili radnju, on nije htio da bude dio toga. Govorio mi je da su mi ruke prljave. Pitao je kako me nije stid da uđem u prodavnicu, govorio mi je da stavim rukavice na ruke... Ali, mene nikada nije bilo stid niti sam razmišljala o tome šta će ko pomisliti. Volim svoje zanatske ruke i nikada se nisam pokajala što sam odabrala ovaj put - ističe Dragica.

Nekada su imali posla dokasno navečer i nikada nisu ostavljali za sutrašnji dan, jer kako kažu, novi dan ide i nikada se ne zna šta ih čeka.

- Znala sam nekada ujutro biti loše, zdravstveno, i nisam htjela ići u radnju. Muž bi me zamoli da ga samo ispratim do radnje, a onda, čim uđem u radnju, ja ozdravim. Ovaj posao me ispunjava. Uvijek sam težila muškim poslovima, čak sam htjela biti i geodet. Danas se posao ne dijeli baš mnogo po spolovima, ali to se ipak osjeti po prirodi posla - kaže sagovornica te dodaje da je u kuhinji majstor i da su joj kolači specijaliteti.

1986. godine otvorili prvu radnju na Drveniji

2 djece imaju Dragica i Jakub, sina i kćerku, koja je trenutno u Njemačkoj

3 unučadi ima bračni par, ali njih ne zanima zanatski posao

5 godina ima kućni ljubimac Gagi

Bračni par trudi se i danas da svoj posao uradi vrhunski. Njihove mušterije znaju da, ako im se ne dopadne kako su uradili njihovu obuću, uvijek mogu tražiti povrat novca. Ističu da je zanat u teškoj situaciji, a sve zbog nezainteresiranih mladih ljudi.

- Mladi bježe od zanata. Ovu radnju smo i mislili da ustupimo nekome, da ostavimo mašine mladim ljudima koji su na birou, da im bude podsticaj. No, niko nije htio, a najlakše je reći da se nema posla - zaključuje Dragica.

Zbog ljubavi se doselila u Sarajevo

Bračni par Jakubović 9. maja naredne godine proslavlja pet decenija sretnog braka. Upoznali su se u Dragicinom rodnom Petrovcu u Srbiji dok je Jakub bio u vojsci.

- U Sarajevo sam 1965. godine došla zbog ljubavi. Zavoljeli smo se mladi. Jakub je znao mog brata i tako je sve to išlo. Nakon dvije godine pisama, došla sam ovdje i ostala u sretnom braku sve do danas - ističe Dragica.

Pas Gagi svakog dana na poslu

Jedna od ljubavi Dragice i Jakuba su kućni ljubimci.  

Dragica i pas Gagi: Omiljeni ljubimac drag i mušterijama

- Gagija smo dobili kada je imao 9 mjeseci. Trebao je ostati kod nas samo nekoliko dana, a onda smo ga zavoljeli i nikada ga nismo vratili. On svakog dana ide na posao s nama. Pitom je, sve ga mušterije maze. Vezali smo se za njega pa tako nikada ne bih mogla u šetnju a da on ostane kod kuće. Stalno bih mislila na njega – govori Dragica.