Kenan Kestendžić, koji je prije tri godine težio 225 kilograma, danas je uspješan mladi čovjek koji je dobio bitku protiv pretilosti. On sad ima 133 kilograma i, kako kaže, potpuno novi život. Uvijek je otvoren da govori o problemu gojaznosti i da iz ličnog iskustva doprinosi borbi protiv ove, kako kaže, bolesti. Kestendžić se podvrgao operaciji ugradnje gastričkog bajpasa. Kako nam je rekao, ova operacija svrstava se u rang ugradnje silikona i zdravsteno osiguranje ne pokriva njene troškove.
Društveno aktivan
- Ova operacija još se tretira kao kozmetička usluga, što dovoljno govori o odnosu društva i države prema gojaznima. Novi način života daje mi motiv i elan te mi je donio nešto sasvim drugačije. Dobio sam promaknuće na poslu, trebam da magistriram, oženio sam se i iza mene su skoro dvije godine braka. Društveno sam aktivna osoba, idem na planinu i u šetnje. Ljudi su me počeli gledati drugim očima - govori Kestendžić.
Kako Kenan navodi, jedan od problema osoba velike kilaže je i diskriminacija u društvu, s čime se i on susretao.
- Kad ste vidjeli izuzetno lijepu djevojku da drži za ruku momka od 150-200 kila?! To je ono o čemu stalno pričam. Kada u tramvaj uđe osoba koja je malo gojaznija, ljudi odmah zaziru. Znam da je gojaznost bolest. Prije nego što sam smršavio, nikada nisam bio na bazenu zato što nisam mogao doći do kupaćeg kostima. To je ono što se može smatrati diskriminacijom. Nisam mogao otići ni u pozorište, jer nisam mogao sjesti u stolicu. Smatrao sam se odbačenim od okoline. Kada govorim o ovoj temi, ne mislim samo na sebe, već i na sve ljude koji su pretili - otkrio je Kestendžić.
Jedan od rijetkih gojaznih ljudi koji su priznali svoj problem, od početka je bio svjestan svega i o tome je javno govorio.
- Svi trebaju da priznaju problem kao što sam ja, i društvu i okolini. Prije operacije doslovno mi je rečeno da ću umrijeti od srčanog ili moždanog udara u roku od 2-3 godine. Toliko sam sretan sada, kada sam se uspio izboriti. Spreman sam da pomognem i drugima. Svi koji žele ovu priču da čuju, tu sam. Mada ne trebam ja biti jedini koji će pričati o tome. Dobro bi bilo da društvo poradi na ovome te da se pokrene, kao i institucije školstva i zdravstva - kaže Kestendžić.
Navodi da je u cijeloj problematici najbitnija stvar prevencija gojaznosti i, kaže, gojazni znaju da će im cijelog života biti “gladne oči”.
- Najteža je borba sa samim sobom, to je borba Davida i Golijata. Svi mi koji smo prošli ovo, znamo da je kao pakao, jer je ovo isto kao narkomanija - govori Kenan.
Sretan sam
Toliko je zadovoljan svojim sadašnjim načinom života da nema vremena da razmišlja o još nekim operacijama, kojima bi svoju kilažu dodatno smanjio. Sada je neophodno da izvrši odstranjivanje viška kože.
- Moja tjelesna konstrukcija je takva da ću cijelog života biti gojazan. Sada normalno mogu da živim i funkcioniram. Trenutna kilaža je odlična za nekoga ko je imao više od 200 kilograma. Nekada mi je kupovina odjeće bila misaona imenica. Toliko sam danas sretan da možda i ne razmišljam o tome trebam li još da mršam - iskren je Kestendžić.
Sve više gojazne djece
Kestendžić je član Udruženja koje pomaže svima onima koji imaju isti problem s gojaznošću.
- Gojaznost je postala trend u svijetu, a naše društvo, nažalost, prati negativne trendove. Uvijek sam otvoren da razgovaram s ljudima i spreman da ispričam svoju priču, ali je žalosno što je sve manje ljudi koji slušaju. Institucije bi se trebale zapitati dokle će ovo ići, posebno kada su u pitanju djeca, koje je sve više i više gojazne - kazao je Kestendžić.
