BIH

Zlatni pir Asime i Ivice Osima: Ljubav jača i od nogometa

U Gracu proslavili 50 godina braka

D. ZEBA

23.11.2014

U austrijskom Gracu Asima i Ivica Osim proslavili su u srijedu zlatni pir. Prije 50 godina, 19. novembra, naša nogometna legenda i njegova izabranica izrekli su sudbonosno "da". U zajedničkom životu doživjeli su mnogo lijepih trenutaka, a roditelji su troje djece Irme, Amara i Selmira.

Skroman način

Zbog Ivicinog zdravstvenog stanja, zlatni pir su, umjesto u Sarajevu, proslavili u Gracu.

- Takav je život. Nikad ne znate šta će biti danas, šta sutra, a šta za sat. Ivica je otišao u bolnicu u Gracu, pa jedni nalazi, drugi nalazi, pa doktori... Nakon toga je uslijedila rehabilitacija. Svašta nešto nam se desilo pa smo ostali tu. Malo smo to obilježili sa prijateljima, na neki skroman način. Imamo naše divne Bosance i Hercegovce i bili smo zajedno. Ne znam kada ćemo doći u Sarajevo. Sve zavisi od Ivicinog zdravlja - rekla nam je u telefonskom razgovoru Asima Osim, koja ističe da su je zvali iz brojnih medija iz BiH, ali je odlučila da ovu priču podijeli s čitaocima "Dnevnog avaza".

Život Asime i Ivice Osima sigurno bi bio dobra podloga za film ili seriju.   

- To je velika priča, dugačka. Ma ne znam odakle bih krenula. Upoznali smo se 1962. Ivica je bio student druge godine matematike i fizike, a ja sam išla u tehničku školu. Kako je bio veliki matematičar, davao mi je instrukcije. Sve je išlo polako. Bio mi je instruktor i drug. Počeli smo pomalo ići i u kino. Zabavljali smo se skoro dvije i po godine. Vjenčali smo se 19. novembra 1964., poslije Olimpijade u Tokiju - nastavlja Asima u telefonskom razgovoru iz Graca.  

Bračnoj saputnici legendarnog Švabe 50 godina u braku prošlo je, kaže, veoma brzo.  

- Postoje dvije strane, bijela i crna. Bog zna da je u ovih 50 godina bilo svega s obzirom na njegov posao, mislim samo na njegov posao. Bilo je tu svega i svašta, mnogo stresa. Njegov posao je težak i zahtjevan. Prvo igračka karijera, samo stadioni, uvijek umirete od straha hoće li ga neko povrijediti ili neće. Kada je završio igračku karijeru, obećao mi je da se više neće baviti fudbalom, da će dići ruke i posvetiti se nečemu drugom. Povjerovala sam mu, međutim... - kaže supruga naše nogometne legende.

Povreda koljena

Od 1970. do 1978. bračni par Osim živio je u Francuskoj, gdje je Ivica igrao za nekoliko klubova.  

- Povrijedio je koljeno tako da nije mogao igrati posljednju godinu ugovora. Onda je rekao da nema smisla da ga plaćaju još godinu, a da ne igra. Odlučio je da se vratimo kući i tako je bilo. Uslijedio je poziv iz Želje da preuzme klub i mi smo se odmah vratili. Preuzeo je Željezničar i osam godina ostao trener na Grbavici. Bilo je lijepih trenutaka i velikih uspjeha - kaže Asima.

Nakon toga, Štraus s Grbavice imenovan je za selektora reprezentacije Jugoslavije, koju je doveo do četvrtfinala.

Bog zna da je u ovih 50 godina bilo svega s obzirom na njegov posao, bilo je tu svega i svašta, mnogo stresa

- Više je bio u zraku nego na kopnu. Ritam je stvarno bio stravičan za jednu ženu. On je taj tip, koji se potpuno posveti poslu, a znao je da iza njegovih leđa ima neko drugi, ko će se brinuti o troje djece. Sve je bilo na meni. Ipak, svi smo bili uz njega. Imao je svoju viziju. Njegovo opredjeljenje je bio njegov posao, njegova lopta. Genetika je čudo. Takav je i naš Amar. Hoću da vam kažem koliko je Ivica iznad svega volio fudbal. Nismo željeli da se svađamo ili rastavljamo. Mnogi su brakovi pucali, jer je život profesionalnog sportiste težak. Naša ljubav je bila jača i od fudbala - kaže Asima.  

osim-ivica-i-asima-26-07-2009-6

Potom je uslijedio poziv iz Partizana i naša nogometna legenda stalno je bila na relaciji Sarajevo - Beograd. Ostavku na klupi reprezentacije dao je 23. maja 1992. na pres-konferenciji u Beogradu.

Tada je rekao: "To je neka moja lična odluka, a ja neću da govorim zbog čega i da objašnjavam, jer vi to vrlo dobro znate. Ali, ako ništa drugo, to je ono jedino što mogu da učinim za taj grad pa da se i vi sjetite da sam se rodio u Sarajevu, a znate šta se dešava."

Otvorene linije

- Nakon toga, Ivica je otišao u Grčku. U Sarajevu sam bila skoro cijeli rat s kćerkom Irmom. S njim je bio sin Selmir, dok je Amar od 1991. živio u Francuskoj. U početku nije znao da li smo žive, a poslije smo se čuli preko radioamatera. Kada pričate preko amatera, svi vas čuju. Nismo imali nikakve tajne, ali nema tu intime, jer su otvorene linije. To nam je, s druge strane, bilo i simpatično. Ivica te razgovore često spominje. Volio bi da nazove tog čovjeka koji nas je spojio. Volio bi ga i upoznati - kaže Asima.   

Bračni par nakon dvije godine ponovo je bio zajedno u Austriji. Asima nije htjela izaći iz Sarajeva.

- Vlasnik Panatinaikosa, veoma bogat čovjek, slao je avion dva puta da nas izvuku. Sve su bili dogovorili s UNPROFOR-om da mene i Irmu izmjeste. Ja sam bila isključiva da to ne želim. Što je moj život i zdravlje važnije u odnosu na druge ljude? Svima su padale granate, nisu samo meni. Stan nam je pogodila granata. Ona velika, 120-ka, uletjela je u Irminu sobu - kaže bračna saputnica velikog nogometnog trenera.

Problemi s bubrezima

Asimu Osim upitali smo i za Ivicino zdravlje. Rekla nam je da se osjeća malo bolje, ali da je u kratkom periodu izgubio nekoliko kilograma.

- Izgubio je i apetit. Ispitivali su ga ljekari u Sarajevu, ali nisu saznali razlog. Predsjednik Olimpije iz Ljubljane pozvao nas je na prijateljsku utakmicu protiv Čelzija. Nakon toga, sin Selmir nas je pozvao da dođemo u Grac, jer nismo bili veoma dugo. Požalila sam se tamo internisti da je Ivica možda trebao ostati u bolnici. Oni su rekli da će to srediti. Uradili su kompletno ispitivanje i ispostavilo se da su u pitanju bubrezi. Dobio je vitaminsku terapiju i počeo je da se deblja - kaže Asima.  

 Amar je vrijedan, ima očeve vizije

Asima Osim sretna je zbog činjenice da je njihov sin Amar jedan od kandidata za selektora nogometne reprezentacije BiH.

- Neću da hvalim dijete, nismo mi od tog posla. Amar je vrijedan, ima očevih vizija, ali malo je strožiji nego Ivica. Mi smo specifični kao familija. Ne volimo nigdje da se guramo, ne volimo da budemo u prvom planu. Znam šta Ivica misli. Neće on da kaže šta misli o Amaru. On ne voli urgirati ni za koga pa makar to bilo i njegovo rođeno dijete. Želi da se sami bore. Ako se izbore, to je njihovo djelo. Svojevremeno su u Japan pozvali Amara, jer su željeli Osimovu krv. Rekli su: “Ne može on biti drugačiji od svog oca” - kaže Asima.