Kome da se obrate za pomoć Bošnjaci koji entitetskom raspodjelom teritorija, uglavnom, nikome ne pripadaju, pitanje je koje sebi mjesecima postavljaju braća Almir i Elmir Ademović iz mjesta Koraj kod Lopara.

Pet mjeseci

Nakon što im je u maju klizište uništilo teškom mukom sagrađenu kuću, do danas ova dvojica mladića, osim rijetkih riječi saosjećanja, nemaju adrese kojoj bi se obratili da im koliko-toliko pomogne u obnovi uništenog doma.

- Ovi u Federaciji kažu nam: Niste kod nas prijavljeni i ne možemo vam ništa pomoći. Ovi u Republici Srpskoj, opet, i ne primjećuju da postojimo. U matičnoj Općini Lopare kazali su nam da će izaći komisija da vidi i procijeni štetu na kući, ali, evo, duže od pet mjeseci te komisije nema - priča nam Almir pokazujući raspukline u unutrašnjosti kuće iz koje su se i on i njegov brat s porodicom iselili prije pet mjeseci.

Iako su u Republici Srpskoj dijeljeni takozvani vaučeri porodicama koje su u majskim poplavama i klizištima ostale bez svojih domova, Ademovići, kažu, nisu se mogli ni primaknuti onima koji su vaučere dijelili.

 Nemamo ni vremena

- Za nas skoro niko da i ne zna. Nama rijetko dolaze mediji, a političari još rjeđe. Opet, mi nemamo ni novca ni vremena da hodamo po Tuzli i Sarajevu, da molimo da nam se pomogne, jer preživljavamo od nadnice i od motike - navodi Almir Ademović.

Temelji kuće braće Ademović još se pomjeraju. Prezimit će, kažu, u kući svoje rodbine,  ali s golemim strahom od onoga što ih čeka u budućnosti.

Radimo za nadnicu

- Obišao nas je načelnik Čelića odmah kada je klizište krenulo, ali su njemu ruke svezane, jer administrativno  ne pripadamo njegovoj općini. Ne bismo mi tražili ničiju pomoć, niti čekali milostinju da imamo gdje da radimo i zaradimo za obnovu kuće. Ali, nažalost, naša egzistencija zavisi od toga hoće li nas ko pozvati da radimo na nadnicu i od onoga što na njivi rodi - kažu Ademovići.