Ushićenje zbog ovosedmičnog potpisivanja koalicionih sporazuma, prije svega onog između SDA, DF-a i HDZ-a BiH, brzo je splasnulo. Ono što je u početku upućivalo na mogućnost da će vlast u našoj zemlji prvi put biti brzo formirana, bliže je bosanskoj sapunici u stilu "Mujo voli lijepu Nizamu" zbog koje će uskoro mnogi plakati. A ova vlast, sve je očitije, čekat će prve visibabe.  

Dok se građani zabavljaju vicom o tome kako je Klub Srba u Kantonu Sarajevo jučer zatražio pauzu da bi Rasim, Haris i Nermin otišli na džumu, oslikavajući još jednu anomaliju našeg državnog sistema, disonantni tonovi u friškom bračnom trouglu očito su nešto na šta se javnost mora naviknuti, a neće biti čudo ni ako se uskoro počnu motkama ganjati.  

Tako, dok se SDA brine zbog toga kako vlast podijeliti na nivou kantona i FBiH, iz DF-a poručuju da je prioritet Vijeće ministara BiH, pa nije čudo da iz mostarskog ogranka te stranke poručuju da im "iz Sarajeva ništa nisu javili"!

Istovremeno, njihov partner Dragan Čović od početka je jasan da se vlast mora formirati od dna prema vrhu i mnogo se više brine za kantone s hrvatskom većinom. Pri tome otvoreno poručuje da je njegov partner iz RS Dodikov SNSD, a ne Savez za promjene, za koji su se čvrsto vezali Bakir Izetbegović i Željko Komšić.

Bježeći od pozicije satelita SDA, Komšić se hvata za glavu zbog problema iz sfera političke oftalmologije te prilično burnih reakcija članstva i javnosti. Zbog svega analitičari, novinari i javnost pitaju se šta je, ustvari, dogovoreno i postoje li pretpostavke za formiranje vlasti?!

Jasno, nikome tu nije više bitan program koji su, kako reče jedna moja kolegica, "mogli potpisati i s mojom majkom", niti šta će vlast konačno uraditi u najsiromašnijoj zemlji Evrope, nego puka matematika i brutalni interesi.

I mada bi opozicija imala puno pravo da bude zlurada zbog "izbornih pobjednika" koji liče na rogove u vreći, nikoga ne bi trebalo veseliti što će s ovakvim koalicionim cirkusom ova država, nažalost, samo nastaviti da boluje.