Čuveni zapadni filozof Rasel (Bertrand Russell) svojevremeno je ironično primijetio da je država “moguća” bez zakona, “ali zakon je nemoguć bez države”!
 
Da su banana-republike itekako moguće, iako su u njima od odgovornosti oslobođeni samo vlastodršci i njihove kaste, više je od aksioma! Bosanci se, dakle, tek trebaju uvjeriti da je primjena zakona uvjet bez kojeg se ne može ako se želi biti dio progresivnog svijeta.
 
Zato i u Bosni treba krenuti od krupnih riba, kao što je to od državnog tužioca Gorana Salihovića onomad zahtijevao glavni tužilac Haškog tribunala Bramerc (Serge Bramertz). Nema, naime, opravdanja za kašnjenje u sudskom gonjenju na stotine identificiranih krvnika zbog zločina u BiH (1992.-1995.)! Zaostajanje bh. tužilaštva skoro da se graniči s moralnom inferiornošću.
 
Jer, dok Vesna Pusić uveliko intervenira kod Haškog tribunala da ponovo privede pomahnitalog Vojislava Šešelja radi vrijeđanja žrtava Vukovara, a Tonino Picula traži raspravu o ovom srpskom radikalu u Evropskom parlamentu, u Sarajevu šute, kao da Srebrenica, Prijedor i ostali nisu bili na transverzali „velike Srbije“.
 
To kašnjenje progona zločinaca koji se šepure na teritoriji BiH i u komšiluku loš je primjer i za otpočinjanje obračuna protiv glavnih bh. kumova korupcije, pronevjere državnih para, nepotizma i ostale stranačke braće u lopovluku.
 
Kao i u ostatku Evrope, valja se u BiH prikloniti Aristotelovom poimanju još iz četvrtog stoljeća prije naše ere, prema kojem je “država jedino moguća ako su svi njeni građani jednaki pred zakonom”!
 
U protivnom, Bosna će ostati među onim zemljama u kojima je lakše zaraditi ebolu nego odgovarati pred zakonom!