DIJASPORA

Hamamdžija iz Bosne u Holandiji ispunio dječački san

Samir Mešić okupio goste iz javnog života Goude

A. HUSEJNOVIĆ

16.11.2014

Uz zvuke Šantićeve "Emine", "Spa Gouda", 94 godine staro jedino tursko kupatilo u Holandiji, u gradu Gouda, vlasništvo Bosanca Samira Mešića, dobilo je novih 200 kvadratnih metara prostora. Tim povodom priređeno je i svečano otvorenje, a vrpcu je presjekla Dafne Bergman (Daphne), gradska ministrica za ekonomiju, prosvjetu i kulturno naslijeđe.

- Nakon 23 godine, zaista mogu kazati da je ovo tursko kupatilo iz mojih snova, ima ukupno 800 kvadratnih metara te dva bazena, tri saune i baštu i nudi potpunu komociju za korisnike. Presretan sam što dvije godine nakon otvorenja imamo kompletnu ponudu za opuštanje i zabavu - rekao je Mešić pred desetinama gostiju iz političkog i kulturnog života grada poznatog po siru.

Oduševljenje nisu krili ni predstavnici lokalnih vlasti, koji su decenijama tražili ozbiljnog investitora koji bi ispunio stroge zahtjeve obnove autentičnog kupatila, nastalog davne 1920. godine. Nekada skrovište narkomana, danas je ponos grada u srcu zemlje. Vješte ruke bosanskog hamamdžije, koji je zanat ispekao kod oca Halila, pokazale su još jednom holandskim vlastima da su za partnera dobili vrijednog i pouzdanog biznismena.

samir-mesic-98

Mešić s roditeljima

- Gradski oci veoma su zadovoljni i sve vrijeme su me podržavali, čak i kada je bilo prigovora komšija zbog buke na gradilištu. Jer, znate, trebalo je toliko debelih stabala prilagoditi i ugraditi za tri potpuno drvene saune, ali sada je sve iza nas - dodaje ponosni vlasnik, inače rodnom iz Bosanskog Petrovca.

U bašti prostranog kupatila Samir je zasadio jorgovan i jasmin, jer su bosanske bašte, kako kaže, nezamislive bez tog cvijeća. A Šantićevom "Eminom", uz mali performans na oduševljenje gostiju, pokazao je sjetu za domovinom.

basta-s-bazenima-i-tri-saune
 Basta s bazenima i tri saune


Svečanom otvorenju prisustvovali su i Samirovi roditelji te sestre, a kada smo zamolili za zajedničku fotografiju, ocu Halilu potekle su suze radosnice od silnog ponosa.
 
- Bio sam 1992. godine tri mjeseca u srpskom logoru, jedva smo se izvukli uz pomoć UNPROFOR-a i kako danas ne bih bio presretan kada vidim ovako vrijedan uspjeh mog sina - jedva je izgovorio Halil, koji sa suprugom Minkom živi u gradu Almere.