Tipično je za naše prostore da ljudi kao ljubimce biraju pse, mačke, ptice i ribice. Ali, rijetkost je da čovjek pripitomi divlju životinju, i to zvijer poput vuka ili medvjeda. Jedan od takvih rijetkih primjera je i ljubitelj životinja Braco Lazarević, nastanjen u mjestu Tolik u Istočnom Sarajevu. Njegov najdraži ljubimac je mrki medvjed Srećko, kao i dva vuka. Kako nam je Lazarević kazao, igrom slučaja, prije pet godina, pri povratku iz lova s teritorije općine Foča, naišao je na mladunče mrkog medvjeda. 

Čist i uredan

- Među grupom ostavljenih pasa na parkingu ugledao sam nešto neobično. Nisam vjerovao svojim očima, bio je veoma mali, težio je, otprilike, kilogram i po. Uzeo sam ga i donio ga kući - započinje Lazarević priču o sada već odraslom medvjedu. 

Navodi da se odmah konsultirao s vetereinarom, koji je pregledao životinju te propisao određene vitamine. Želio je da meče pokloni “Pionirskoj dolini”, ali su oni to odbili i tako je Srećko do danas ostao u Bracinom vlasništvu. Kako nam je ispričao, na početku je životinju hranio mlijekom, medom, voćem i povrćem. 

- Iz “Pionirske doline” su me odbili i zahvalili se, a danas sam ja njima na tome zahvalan. Srećko nikome ne smeta, slaže se i s ostalim životinjama, igra se s vukovima i psima, kojih imam deset. Naučen je da bude čist i uredan. Atrakcija je za ljude i veoma ga volim. Miran je pa je do prije godinu i po bio izvan kafeza. Hodao je pokraj mene kao pas. Sada je već dosta jači pa je, zbog sigurnosti drugih, u prostranom kafezu. Ljudi iz cijele BiH, pa i iz zemalja regiona, dolaze da upoznaju Srećka i slikaju se s njim - ispričao nam je Lazarević.

Veliku ljubav prema svojim ljubimcima Lazarević pokazuje i kroz brigu o njihovom zdravlju. Medvjeda, ali i dva vuka, vodi na godišnje vakcinisanje i svaka od životinja ima zdravstveni karton kod veterinara. Posebnu pažnju posvećuje i njihovoj ishrani te im redovno priprema svježe obroke.

- Sa medvjedom je bolje nego s ljudima. On mi održava energiju. Kada se vratim sa puta, uvijek izađe da se pozdravimo, a ja mu donesem čokoladu ili rum-pločicu. Voli i djecu, čovjek mu nije ravan - govori Lazarević.

Medvjed Srećko ime je dobio slučajno, baš kao što je slučajno dobio vlasnika i prijatelja čovjeka. Lazarević nam je otkrio da je još kao mladunče ovaj medvjed jedne večeri nestao, što ga je učinilo veoma tužnim. No, ubrzo ga je pronašao Lazarevićev sin i tada su odlučili da mu daju ime Srećko.
 
On sada ima više od 250 kilograma. Iako vlada mišljenje da ove životinje jedu veliku količinu hrane, Lazarević kaže da jedan pas šarplaninac konzumira, u prosjeku, više. 

- Za njegovu ishranu mjesečno izdvojim od 300 do 400 maraka. Ne žalim, jer volim životinje i Srećka. Baš kao što neko voli da potroši novac na kafanu i provod, tako ja volim na životinje. Svu svoju ljubav posvećujem njima - iskren je ovaj lovac.

Vučko i Severina

U dvorištu Brace Lazarevića medvjedu Srećku društvo prave i dva odrasla vuka Vučko i vučica Severina.

- I njih sam pronašao u Žepi u povratku iz lova. Bilo ih je pet, troje vučića sam poklonio, a dva sam zadržao. Kako imam dosta lovačkih pasa, a znamo da su psi za vukove poslastica, odgajao sam ih zajedno pa su se na taj način pripitomili. Vučici sam dao ime Severina, jer je drago i lijepo ime, a i po poznatoj pjevačici - govori Braco.

Dodaje da je prije desetak dana u Sarajevu boravila Alka Vujica, koja je čula za njegove ljubimce.  

- Pitala me je za njihova imena. Kada sam rekao kako se zovu, pozvala je telefonom Severinu i rekla joj za to. Pjevačica je obećala doći kod mene kada bude dolazila u Sarajevo - govori Lazarević.  

Foto: (Vučko i Severina: Lazarevićevi vukovi)

Vukovi su stari tri godine, a Severina se lani okotila. Braco je mladunčad poklonio prijatelju u Vogošći. 

- Planirao sam nabaviti i ženku medvjeda. Radim na tome da dobijem dozvole od Inspekcije za uzgoj divljih životinja. Oni su dolazili i utvrdili da imam sve potrebne uvjete tako da se nadam da ću dobiti dozvolu, jer ovo volim i to mi je hobi – govori Lazarević. 

On nam je ispričao i da su ga posjećivali predstavnici raznih udruženja za zaštitu životinja, koji su se uvjerili da Lazarevićevi ljubimci imaju svu medicinsku zaštitu i higijenske uvjete.

- Nikada nisam ni s kim imao problema. I da su mi rekli da Srećka pustim u prirodu, on ne bi otišao, jer je navikao na ljude tako da se u prirodi ne bi snašao. Ne bi mogao lako pronaći hrani - govori Braco. 

Ističe veliku zahvalnost prema svojim komšijama, posebno prema roditeljima male djece koji se nikada nisu žalili na njegove ljubimce. Kako navodi, njegovi ljubimci, iako su zvijeri, bezopasni su.

- Nisu mi pravili probleme iako vukovi noću zavijaju. Čak su komšije tu da ih paze kada nisam kod kuće. Dosta mi je ljudi sugeriralo da naplaćujem fotografisanje s njima kako bih bar pokrio troškove  ishrane, ali nikada nisam htio. Jednostavno, ne želm to. Ko god želi da se slika i da vidi medvjeda i vukove, slobodno može uvijek doći - poručuje Lazarević.

Srećko pravi Bosanac

Medvjed Srećko najviše voli da jede burek, baklave, tulumbe i voće. 

Foto: (Srećko: Voli tulumbe i baklave) 

- To su mu specijaliteti tako da je Srećko pravi Bosanac. Meso nikada nisam htio da mu dajem da ne bi postao agresivan. Vukovima, ipak, dajem i meso. Za njihovu hranu mjesečno izdvajam do 200 maraka - govori Lazarević. 

Želim da kupim majmuna

Osim vukova, medvjeda, divljih svinja te golubova, Lazarević želi da odgaja još jednu, za naše prostore netipičnu životinju.

- Želim da imam još i majmuna. U potrazi sam za njim i nadam se da ću ga što prije nabaviti - kazao nam je Lazarević.