Remijem naših najboljih rukometaša u Bjelorusiji produžen je kontinuitet odličnih igara pod vodstvom selektora Dragana Markovića. Njemu se možda neke stvari mogu spočitati (nepozivanje nekih zvučnih imena), ali i odati priznanje da je na vrijeme napravio rez i stvorio koherentnu selekciju igrača koja gine u svakoj utakmici i čiji rad se na kraju isplatio plasmanom na Svjetsko prvenstvo u Kataru.

Najgori period

Marković je preuzeo reprezentaciju u njenom najgorem periodu, nakon što smo se srozali do dna, a prekretnica u stvaranju ozbiljne reprezentacije desila se u Krasnodaru (kvalifikacije za EP 2014.) kada smo - baš kao što je slučaj bio i s Bjelorusijom - jednu veliku Rusiju do posljednjih minuta držali u šaci.

Izgubili smo tada s dva gola razlike (24:26), ali pokazali nešto što to tada našu igru nije krasilo. Kvalifikacije smo, istina, završili sa samo jednim osvojenim bodom, no nakon prve dvije izgubljene utakmice od Austrije i Srbije jedino što se doimalo logičnim je bilo napraviti rez.

Nedugo zatim krenuo je nezaustavljivi niz momaka koji pronose najljepšu sliku o Bosni i Hercegovini. Uslijedile su kvalifikacije za SP i sudar s nominalno ne toliko renomiranim protivnicima Estonijom, Latvijom i Portugalom.

- Sve su to bile nezgodne reprezentacije, koje su iz dana u dan sve opasnije i jače. Posebno Portugal, čija je okosnica sastavljena od igrača koji nastupaju u Ligi evropskih prvaka. Dobiti devet od deset utakmica, kakvi god da su protivnici, veliki je podvig.

Samo su me glupost Vladimira Vranješa, njegovo isključenje i poništeni gol u posljednjoj sekundi meča u Portugalu spriječili da ne osvojimo maksimalan broj bodova. Poslije su me zvali mnogi, recimo švicarski selektor bio je oduševljen našom igrom - govori Marković.

Jedan razlike

Njegov moto "bolje dobiti svaku utakmicu po jedan razlike nego slabijeg bušiti, a od boljeg herojski gubiti" isplatio se u baražu za Svjetsko prvenstvo. Markovića su, vjerovatno, čudno gledali i njegovi najbliži kada je najavljivao da ćemo eliminirati svjetsku rukometnu silu, srebrenu s posljednjih Olimpijskih igara u Londonu. Da smo samo malo staloženiji, iskusniji i trezveniji u dramatičnim momentima, dobili bismo Island kući sa tri-četiri gola razlike, no bilo je Markoviću najdražih plus jedan. U Rejkjaviku grandioznih 29:29.

A u međuvremenu smo Grčku, s kojom smo se svojevremeno patili, hladno u dvije utakmice otpilili u pretkvalifikacijama za naredno EP. Marković je na klupi ravno tri godine i kada se sve sabere i oduzme, njegov tim podbacio je u dvije bitne utakmice, protiv Njemačke u Štutgartu u baražu za SP 2013. i u Lincu protiv Austrije u kvalifikacijama za EP 2014. Ostali porazi, kojih dugo već nema, bili su objektivno opravdani.

Serija traje od Estonije

1.    Estonija - BiH    26:29 (13:18)

2.    BiH - Portugal    31:29 (13:14)

3.     BiH - Latvija     27:26 (17:11)

4.     Latvija - BiH     21:23 (10:13)

5.     BiH - Estonija     28:26 (15:9)

6.     Portugal - BiH     29:28 (14:13)

7.     Grčka - BiH     23:28 (10:13)

8.     BiH - Grčka     27:22 (17:12)

9.     BiH - Island     33:32 (14:17)

10.    Island - BiH    29:29 (10:15)

11.    Bjelorusija - BiH    25:25 (12:13)