Velika korupcionaška afera u EULEX-u na Kosovu, koja bi, prema najavama medija, mogla potresti i Evropu, nametnula je neka neugodna pitanja i u našoj stvarnosti. I to ne samo zbog toga što su pojedini akteri te afere, poput tužioca Džonatana Ratela (Jonathan), ostavili svoje gorke plodove i u BiH u slici optužnica koje su "padale kao kruške" i, na kraju, rezultirale golemim tužbama hapšenih pa oslobođenih osoba protiv države.

Odavno se, naime, i u naše pravosuđe, posebno kod pojedinih tužilaca u Tužilaštvu BiH, pa i u dio policije, uvukao virus spektakularizma, bildanja statistika, ali, zapravo, jeftinih predstava za javnost. Najvažnije je saopćiti da se upravo odigrala "jedna od najvećih akcija u dejtonskoj BiH", pokazati da se država tobože odlučno bori protiv kriminala i korupcije, te da to bude prikazano u večernjim dnevnicima, a šta će biti kada se ugase kamere, ionako više nikoga nije briga.

Što je još opasnije, primjećuje se tendencija da neki tužioci procjenjuju koja bi opcija mogla biti "dobra" na izborima ili ima koalicioni kapacitet, pa u stilu političkih komesara pripremaju i svoje istrage i optužnice. Nije se teško sjetiti slučaja "Reket SDP-a", koji je tužilac Dubravko Čampara na volšeban način obustavio upravo za račun koalicije SDP-a i SDA 2010. godine.

Ovakav način rada predstavlja ne samo pravosudnu fatamorganu u kojoj javnost pokušavaju lažno uvjeriti u odlučnu borbu protiv kriminala i korupcije nego otvara prostor za stravične slučajeve pravnog nasilja koje čini direktnu štetu državi, ali i odbija investitore. A nakaradno sklepane optužnice koje su podignute radi tužilačkog šepurenja ili realiziranja političkih naloga, i dalje padaju jedna za drugom, gurajući zemlju u totalnu pravnu nesigurnost.

Zbog svih ovih činjenica neophodna je duboka analiza rada nosilaca pravosudnih funkcija, kao i hitno zaustavljanje trenda njegove estradizacije. Ne bude li toga, bh. pravosuđe, a posebno ono na najvišem nivou, ići će društvenom stranputicom - do potpunog samouništenja.