Dok većina stanovnika mašta o odlasku iz ove zemlje, i živi u ubjeđenju kako je pasoš jedne Švicarske, Kanade ili Norveške, ulaznica za bolji i prosperitetniji život, ima još i onih koji, uprkos činjenici da žive u ekonomski i politički sređenijim zemaljama, makar iz sportskih razloga žele pasoš BiH. Takvu želju imala je sportistkinja i bivša novinarka Christiane Schaurte iz Njemačke. Nedavno joj se ostvarila.

Ona će ubuduće na državnim, regionalnim, svjetskim, a nadamo se i olimpijskim takmičenjima u dresurnom jahanju nastupati pod zastavom BiH. Nekoliko zemalja bilo je zainteresirano da Schaurte, vlasnica zlatne značke Njemačkog konjičkog saveza (najvećeg priznanja koje takmičar u ovom sportu može dobiti, pod uslovom da osvoji najmanje deset Grand Prixa, a toliko ih je osvojila Christiane), nastupa za njih, međutim, ona je, ipak, odlučila da to bude BiH.

Posao novinara

O Bosni nije znala mnogo, no, dobar glas koji je o svojoj zemlji širila Šejla Bohne, rođena Bužimljanka s adresom u Njemačkoj, bilo je sasvim dovoljno Schaurte da se odluči da ubuduće za BiH niže sportske rezultate, što je uspješno činila i dok je nastupala pod zastavom rodne Njemačke.

- Šejla je moja prijateljica i saradnica, dugo godina se znamo. Razgovarale smo jedne prilike i spomenula sam joj kako imam ponude od drugih zemalja da se takmičim pod njihovom zastavom, ona mi je rekla: „Zašto ti ne bi nastupala za BiH?". Rekla sam joj: „Ok".  Onim zemljama koje su na moju adresu slale ponude odgovorila sam da, ipak, neću njihovo državljanstvo. I tada smo, prije tri godine, počele proces za dobijanje bh. pasoša - kaže Schaurte za „Azru".

Razgovarale smo prije dvije sedmice u Sarajevu, u hotelu „Evropa", sretna je jer je prvi put, kaže nam, preletjela granicu sa bh. pasošem u rukama. Po prirodi je komunikativna i vrlo srdačna žena. Ove osobine, priča nam, bile su dragocjene u poslu novinara, koji je godinama obavljala u redakciji magazina „Bunte"; od 2004. godine, osmog najprodavanijeg magazina u Njemačkoj, drugog ženskog, odmah iza magazina „Bild der Frau".

Brojne su slavne osobe koje je u karijeri intervjuirala. Zato na trenutak prekidamo razgovor o konjičkom sportu i razmjenjujemo iskustva o minutama koje smo imale priliku provesti i razgovarati sa svjetskim zvijezdama. Istina, moja su skromnija od njenih, no, nisam zaboravila ispričati joj zgodu o Sarajevskom aerodromu i Colinu Farrellu, Richardu Gereu, Orlandu Bloomu...

Christiane sa sinom u njujorškom Central parku

- Michael Douglas je jako dobar momak. Veliki džentlmen. Bila sam veliki fan Luciana Pavarottija, Hulio Iglesias je bio tako zgodan, jednom sam dobila dopuštenje za 20 minuta intervjua s njim u Baden-Badenu. Bilo je to prije nekih 15 godina. Imali smo intervju od dva i po sata, večerali smo zajedno, i ostali u kontaktu. I danas, svake godine od njegove porodice dobijam čestitke za Božić - prisjeća se Christiane.

Rođena je u sportskoj porodici. Konjarstvo i dresura praktično su porodična tradicija. S ponosom se prisjeća 1956. godine, kada je njena majka s još dvije djevojke u timu u Stockholmu na Olimpijskim igrama osvojila srebro.

- Praktično sam rođena s konjima. Toliko sam ih voljela, da sam nekada radije jahala, nego što sam vrijeme provodila u školskim klupama. Međutim, uprkos velikoj ljubavi prema njima, ipak sam prije punoljetstva morala postaviti prioritete i završiti školu i fakultet. Od tada dvadeset i osam godina nisam jahala, i za to vrijeme sam putovala mnogo, udala se, rodila sina, koji danas studira i za razliku od mene ne gaji ljubav prema konjima, radila kao novinar. Jednostavno, nije bilo prilike za to.

I nakon dvadeset osam godina, bilo je to prije 11 godina, zateknem se na jednom velikom showu konjičkih sportova u Aachenu i počnem plakati prijateljima zato što više nisam u tom sportu, zato što se ne takmičim, i kako ponovo želim jahati, a oni mi kažu: „Prestani kukati, kupi konja i počni jahati". To sam odmah i učinila - govori uspješna sportistkinja.

I dok je slušam kako se prisjeća i slaže sličice iz svog djetinjstva, porodice, mladosti, pokušavam dokučiti kako ove dvije strasti: novinarstvo i konjički sportovi, uopće idu zajedno.

Psihička i fizička sprema

- Ne idu baš. U početku sam pokušala praviti balans. Imala sam konja Šagala, ustajali smo u pet ujutro, izvodila sam ga iz štale, jahala, trenirala, a onda se vraćala kući, tuširala i pripremala za prvi poslovni sastanak u pola 11 ujutro. To sam radila nekoliko mjeseci, ali sam znala da ću morati stopirati jahačku karijeru - prisjeća se Christiane.

Za razliku do Njemačke, BiH nije velesila u konjičkom sportu. O njegovim disciplinama rijetko ko ovdje zna više nego što zna o fudbalu. Dresurno jahanje je najviše dostignuće uvježbanosti konja i smatra se umjetnošću konjičkog sporta, te se koristi kao temelj za sve druge discipline.

Ono je jedna od tri takmičarske discipline na Olimpijskim igrama i dobra strana mu je ta da ne postoji dobno ograničenje za takmičare. Ukoliko je sportist psihički i fizički spreman, on se može ovom disciplinom baviti i u vrlo poznim godinama.

Na takmičenjima se od konja i jahača očekuje da izvedu serije unaprijed određenih pokreta, poznatih kao figure. Konj mora davati dojam kao da izvodi kretnje sam od sebe i intuitivno odgovarati na jahačeve naredbe. No, da bi se ovo postiglo, veoma je važna psihička i fizička spremnost, kao i povezanost između osobe i životinje.

- Prvo, konj mora biti pripremljen, taj posao je najporniji nego imati muža u kući (smijeh). Moje fizičke pripreme podrazumijevaju da šetam svaki dan 20 minuta, radim istezanje, gimnastiku. Tih sedam minuta vam zaista uzima energije.

Žena tako uspješne sportske karijere, vrlo priznata u Njemačkoj, skrenut će sigurno pažnju na BiH kada se uskoro bude takmičila na internacionalnoj sceni. Do sada to nije bilo moguće učiniti pod zastavom BiH, jer da bi Međunarodna konjička federacija (FEI) dala dozvolu za nastup na jednom, naprimjer, svjetskom prvenstvu, potrebno je bilo ujediniti tri saveza, koliko ih je bilo u BiH u jedan. Od 2008. godine se radilo na njihovom ujedinjavanju, i napokon je to sada, napominje Christiane, i riješeno. I, upravo je ovo bio razlog njenog dolaska na sastanak u Olimpijski komitet naše zemlje.

Sada, kada su sve poteškoće riješene, i kada je nakon duge tri godine dobila pasoš BiH, jedino preostaje da niže, kao što je i navikla, dobre rezultate na velikim takmičenjima.

Nicolle Begović i Christiane mogle bi praviti zajednički tim

Osim što je pomogla da Christiane dobije bh. pasoš, Bosanka Šejla Bohne, koja od 1989. godine živi i radi u Njemačkoj, također je posredovala i pomogla da i Nicolle Begović, supruga našeg golmana Asmira Begovića i takmičarka u dresurnom jahanju, dobije bh. pasoš.

- Upoznala sam Nicolle s Christianom, tako da će njih dvije možda jednog dana u ovoj disciplini napraviti zajednički tim - kaže Šejla.