Naim Džaferagić iz konjičkog naselja Prkanj veliki je zaljubljenik u starine. Njegova kuća sagrađena je davne 1697. godine i izgleda kao muzej. Uz seharu, stari fijaker, peglu, bosansku sećiju i namještaj karakterističan za vrijeme izgradnje njegove kuće tu je i „banjica".

Pali u zaborav

- U mom domu, sve je gotovo isto, kao i u tom periodu. Trudim se da sačuvam sve starine, koje su za mene neprocjenjiva vrijednost. Ostavio sam i banjicu u kući, a kada budem mogao, malo ću je renovirati - priča nam Naim.

U vrtu ispred kuće, koji je brižljivo uredio posadivši raznovrsno cvijeće, nalazi se kutak za predmete koje su koristili stanovnici konjičkih krajeva, a danas su gotovo pali u zaborav.

Ibrik i stap

- Kada krečim ljudima kuće, naiđem na neke stare stvari koje su oni bacili. Pitam ih da kompenziramo krečenje za neku starinu, tako da se sve vrijednosti prošlih vremena nalaze u ovom mom kutku. Uz ibrik, tu su i stap koji je korišten u domaćinstvima za preradu mlijeka te drugi predmeti koji nas vraćaju u prošlost koju ne treba zaboravljati - sa sjetom govori Džeferagić.

Golubarstvo i ribolov

Džeferagić uživa i u golubarstvu, za šta kaže da je njegov hobi još od pete godine, kada je kao dječak boraveći kod nane u sarajevskom naselju Vratnik, donio prvi par golubova u svoj Konjic. Danas ih ima oko 60. Naim uživa i u ribolovu, a njegova majka Ferida bila je jedina žena ribolovac u Konjicu u to vrijeme.

- Ona mi je pokazala da je rijeka Neretva izvor života, tako da sam postao strastveni ribolovac - kaže nam Naim.