Posjedovao je Predrag Mijatović niz kvaliteta koji su ga svrstavali u vanserijskog fudbalera, jednog od najboljih koje je bivša Jugoslavija dala. Navijače podgoričke Budućnosti i beogradskog Partizana dovodio je do ekstaze u periodu od 1987. do 1993. godine.
A onda je svoje umijeće na terenu demonstrirao u španskoj Valensiji, odakle je 1996. prešao u slavni Real Madrid. Već tu je ušao u historiju...
Foto: (Mijatović: Pogotkom u finalu Lige prvaka Realu donio titulu prvaka Evrope)
On je igrač koji je najtrofejnijem klubu u Evropi, nakon 32 godine pauze, svojim golom donio titulu šampiona Evrope, koji je preciznim i neodbranjivim projektilima cijepao mreže u španskoj Primeri, postao istinski sinonim fudbala na Balkanu, u Evropi...
Prečka iz Tuluza
- Ja sam uvijek u fudbalu i ne mogu zamisliti život bez njega. Poslije odlaska s funkcije sportskog direktora Reala postao sam savjetnik nekih klubova, sportskih radnika. Pomažem predsjednicima klubova, uglavnom 100 posto sam u fudbalu - kazao je Mijatović na početku ekskluzivnog intervjua za "Dnevni avaz".
Kako danas gledate na dane provedene kao igrač te kasnije kao sportski direktor?
- Svaki igrač na početku karijere kada prvi put osjeti loptu i zeleni teren, sanja i mašta da bude član nekog velikog tima. Imao sam sreće da budem dio Reala i uđem u historiju najvećeg kluba na svijetu. Real je oduvijek želio osvojiti sve trofeje, a prioritet je bila Liga šampiona. Svojim golom u finalu 1998. protiv Juventusa donio sam evropsku titulu Madridu nakon 32 godine čekanja. Za taj trenutak se vrijedilo roditi, trenirati, odricati se...
Ako Vam je to najdraži, koji Vam je najteži trenutak u karijeri?
- Uh... to je prečka koju sam pogodio iz penala u Tuluzu u osmini finala Svjetskog prvenstva 1998. protiv Holandije (1:2). Zadala mi je neopisiv bol. To je najtragičniji i najodvratniji moment u karijeri, koji se desio samo mjesec nakon finala Lige šampiona u Amsterdamu.
Nakon šest sezona u Primeri (po tri u Valensiji i Realu) prešli ste u Fiorentinu. Koja je razlika između Primere i Serije A?
- Razlika je velika. Španski fudbal je atraktivan, brz, tu je velika koncentracija odličnih fudbalera. U Italiji se ogromna pažnja posvećuje odbrani, prakticira se defanzivni fudbal. Mislim da je mnogo teže navići se igraču iz Španije na Italiju nego onom koji iz Serije A koji prijeđe u Primeru. Meni je Španija mnogo više odgovarala.
Pratite li rezultate reprezentacija s ovih prostora, prije svega mislimo na Bosnu i Hercegovinu?
- Naravno, pratim sve reprezentacije s prostora bivše Jugoslavije. Bosna i Hercegovina posljednjih godina igra dobro i u ekspanziji je. Činjenica da je učestvovala na Mundijalu je izvrsna. Trebate biti ponosni na te igrače, jer mnogo je teško plasirati se na najveću svjetsku smotru. Kvalifikacije za Euro 2016 tek su počele i ne treba da jedan loš rezultat na početku negativno utječe na sve mečeve do kraja.
Ružne scene
A ostale selekcije, Hrvatska, Srbija, Crna Gora...?
- Hrvatska je kao i BiH, veoma dobra reprezentacija i imaju odličan start s tri pobjede. Crna Gora ima talentirane igrače koji, nažalost, ne igraju standardno u svojim klubovima, što je veliki nedostatak na takmičarskom planu. Što se tiče Srbije, zaista imaju ogroman broj kvalitetnih igrača, no na posljednja dva takmičenja se nisu kvalificirali. Sad se desio i taj incident u Beogradu na meču protiv Albanije i Srbije.
UEFA bi danas trebala donijeti odluku o ishodu tog meča?
- Takvim ružnim scenama nije mjesto na sportskim priredbama! Iskreno mi je žao što se onaj incident dogodio i nadam se da politika više neće imati mjesta u fudbalu.
Smatrate li da je neko od bh. igrača kalibar za ovaj sjajni Real?
- Ne volim da pričam o pojedincima. Ne bih izdvajao nikoga. Neki od igrača Bosne već igraju u velikim klubovima i ne bih, kao bivši član Reala, da se moje izjave pogrešno interpretiraju.
Klubovi iz bivše Jugoslavije ne mogu napraviti iskorak u Evropi. Je li rješenje regionalna liga?
- To je surova realnost našeg klupskog fudbala. I kad se plasiramo u neko evropsko takmičenje, vidimo koliko smo daleko od profesionalizma i top klubova. Tužno i zabrinjavajuće. Puno se priča o toj regionalnoj ligi i mislim da bi ona donijela kompetentniji fudbal. Treba početi raditi u tom smjeru, jer možda bi ta liga podigla klupski nivo. Dok ne probamo, nećemo znati.
Vezan za Španiju
U svim državama bivše Jugoslavije nekadašnji igrači su preuzeli odgovorne funkcije u fudbalu. Imate li Vi u planu krenuti tim putem?
- Dugo godina sam u Madridu. Porodica i posao vezani su mi za Španiju. Jedna takva funkcija predsjednika kluba ili saveza iziskuje posvećenost od 24 sata. Trenutno nemam namjeru vraćati se na Balkan.
U kontaktu s "Čileancima"
Jeste li u kontaktu sa zlatnom generacijom bivše Jugoslavije, tzv. Čileancima?
- S mnogima sam u kontaktu, jer postati prvak svijeta za mlade je nešto specifično, to se nikad ne zaboravlja. Od te 1987. na ovim prostorima desilo se mnogo ružnih stvari, no na igrače koji su činili tu zlatnu generaciju to nije utjecalo i nikada nismo prekinuli kontakte.
"El klasiko" više od utakmice
Sutra se igra "El klasiko", sudar dva španska giganta Reala i Barcelone. Kako je igrati u najvećem derbiju na svijetu?
- To je više od utakmice! U tim susretima takmičarska forma nema mnogo značaja, najbitnija su motivacija i koncentracija. Tenzije su ogromne i najmanji detalj može odlučiti meč. U sutrašnjem derbiju Real ima veći prioritet da pobijedi, jer su u bodovnom zaostatku za Barcom.
Prošle sezone titulu u Primeri osvojio je Atletiko, mogu li ponoviti uspjeh?
- Teško. Real i Barca su mnogo motiviraniji, ali za španski fudbal je dobro što je treća ekipa osvojila prvenstvo. Razbili su monotoniju, jer malo je dosadila ta dominacija dva tima. Ove sezone Sevilja se dobro drži i nadam se da će Primera biti zanimljiva do samog kraja.
