BIH

Berlinski zid u istočnom Beogradu

Osvrt s američke verande

Erol Avdović

25.10.2014

Narednog mjeseca, 9. novembra, bit će obilježen četvrt stoljeća od pada Berlinskog zida. Taj je kolaps iz 1989. ostao upamćen ne samo po kraju hladnog rata već što je tako urušen i Varšavski vojni pakt, i to bez ijednog ispaljenog metka. Reklo bi se, Berlinski zid se srušio u ritmu rokenrola, tamo uz neki valcer na Dunavu. Iako, naravno, nije!

Iza željezne zavjese

Ovih smo dana, naime, svjedoci šta je sve potrebno da bi se sličan „zid“ obnovio na drugom mjestu, u drugoj formi i na drugom kraju Evrope: od vojne intervencije u Ukrajini do otvaranja ruske „humanitarne“ baze u Srbiji, u Nišu, i vojne parade u Beogradu - sve u slavu Vladimira Putina.

Američki analitičari sada tvrde da „rat u Ukrajini i nije više samo oko Ukrajine“ (Ben Judah)! A ima i onih koji iznose bojazan da bi „u odsustvu obnovljene transatlantske strategije, mi (Amerikanci, op. a.) mogli izgubiti evropski jugoistok (Balkan), onako kako riskiramo da izgubimo evropski istok (Ukrajinu)“.

To je ove sedmice zaključio Dejmon Vilson (Damon Wilson), potpredsjednik Atlantskog vijeća. Od 1961. godine ova organizacija promovira razumijevanje kolektivne euroatlantske sigurnosti. Tu, očito, spada i Bosna i Hercegovina, bez obzira na učešće Milorada Dodika na Putinovoj beogradskoj paradi. No, Vilsonovo „strahovanje“ ipak je mobilizirajući faktor, jer galvanizira one koje treba, u sada već filigranskom tumačenju stvarnih Putinovih posthladnoratovskih namjera. Rusi su, kaže se, upali u grešku vlastite geostrateške megalomanije, te i da  Putinov „režim“ u Moskvi ima sasvim „labilne temelje“.

Osim sankcija, oko četiri miliona Rusa vezanih uz vojnosigurnosne službe, već je pod nekom vrstom zabrana izlaska iz zemlje, koje su im nametnule vlasti u Kremlju, a ne Zapad. Rusi polako zatvaraju svoje granice, baš kao u sovjetsko doba. Veliki je broj disidenata i onih drugih koji žele otići prije nego što se uvedu sve te „izlazne vize“.
Usljed „magle rata“ u Ukrajini, Vladimir Putin se sve više okreće vojnom establišmentu i taj krug saradnika oko njega sve je manji, tvrde dobro obaviješteni Amerikanci. Radi se, kažu, o „krhkoj imperijalističkoj diktaturi“, iako Putin još putuje Evropom, nudeći svoje antifašističko ruho, kao onomad u Beogradu.

Ali, kako to tvrdi doskorašnji ministar vanjskih poslova Poljske Radek Sikorski, „režim u Moskvi je transformiran i psihološki nakon aneksije Krima“.

 „Novi Napoleon“

„Poslije Krima“, rekao je Sikorski Amerikancima, predsjednik Rusije je kao „Napoleon poslije Austerlitza“ ili kao „Hitler poslije pada Pariza“. I pad Krima je, kaže, bio „trenutak koji je centralizirao svu moć u ruke Vladimira Putina“. 

Oni koji na Balkanu nastavljaju poslovati s apsolutnim vladarom Rusije (u kojoj tinja nezadovoljstvo zbog takve Putinove moći) trebaju imati na umu i šta o tome misle u Vašingtonu i Briselu. Te nove Putinove šićar-jarane, Amerikanci nazivaju - zalutalim u „postsovjetski atavizam“!

To je to panslovensko (novo ideološko) gorivo kojim je Putin doputovao u Beograd - da još opreznom Aleksandru Vučiću ponudi sve što želi „za dobrobit Srbije“! Naravno, nije samo predodžba da on to može, jer je okružen generalima, a sve manje ekonomistima (neoliberalima); zato je njegova riječ teža od zakona i „efikasnija“ od tržišta. Baš po mjeri i nekih balkanskih tajkuna! Ali, ne i proevropskih lidera, pri čemu u Vašingtonu ističu Milu Đukanovića, jer ne da bazu ruskoj ratnoj floti u crnogorskim vodama.

Izvori iz Kremlja potvrdili su Amerikancima kako je svake godine i krug slobodnih mislilaca oko Putina sve manji, dok se broj oficira i špijuna uvećava. Zbog toga rusku poslovnu elitu - milijardere s adresama u Londonu i Njujorku – trese paranoja. Ti su oligarsi, prijeti ideolog novog ruskog konzervatizma Aleksandar Dugin, “potrošeni ostaci prošle ere”! Kao da tek predstoji obračun s njima?

No, vjeruje se da će i Putin početi da plaća svoje greške, i to na domaćem terenu. Jer, predsjednik Rusije u Ukrajini je upao u zamku, iz koje će se teško iščupati bez dodatne mobilizacije, kako se navodi, više od 300.000 ruskih vojnih obveznika i stotine miliona petrodolara.

Sa svojim naftnim saveznicima na Bliskom istoku Amerikanci su već povećali ponudu energenata na svjetskom tržištu, obarajući im cijenu, možda na duže staze i, sigurno na rusku štetu. Eto alarma i za Putinove (nesuđene) balkanske vazale! Sudeći prema projekcijama koje su svojevremeno Amerikanci napravili, predviđajući pad Berlinskog zida, bit će da su opet u pravu. Samo što naredni put, nažalost, sve možda neće proteći baš uz pjesmu i pučko veselje.