Jučer je u Mostaru sahranjen profesor tjelesnog odgoja Jerko Mandurić, pedagog, trener, ljudina kojeg se Gračanlije rado sjećaju, posebno učenici gračaničke gimnazije u koju je Mandurić došao davne 1961/62. školske godine, ali i igrači koje je trenirao, svi ljudi ovog grada. Mandurić je i gračanički zet, oženjen je Gračankom Milom Petrović, nastavnicom.
Prema riječima učenika gimnazije, igrača i trenera RK Gračanice, sportskog novinara i hroničara gračaničkog sporta, Emira Tihića, Jerko je bio veliki čovjek. Odmah po dolasku postaje trener Gračanice, kluba koji je formiran 1957. godine i u 1962/63. takmičarskoj sezoni, RK Gračanica, tadašnji Partizan se plasirao u Prvu republičku rukometnu ligu-Sjever, što je bio veliki uspjeh.
U toj ekipi između ostalih igrali su: Izet Šerak, Mili Hadžistević, Predrag Hadžistević, Emir Tihić, Halid Duraković, Ahmed Šelo, Slobodan Petrović, Branko Ristić, Amir Glušac, Asim nezirović, Hajrduin helić, Rešad Kamarić i Salih Ahmetašević.
Profesora Jerke Mandurića sjeća se i igrač i trener Gračanice i francuskog Flori Lezobrea Dino Čolić. On je u svojoj knjizi „Moje dvije domovine“ veliki prostor posvetio svome profesoru i treneru. Porodici je poslao telegram saučešća i nikada neće zabvoraviti čovjeka koji je gračaničkom rukometu ispisao svijetle stranice.
- Profesor Jerko je od nas učenika, kasnije igrača trasirao put, pa smo ja, Emir Tihić, Halid Duraković, Svetozar Stanković, Ramo Kujundžić i Ekrem Fazlić otišli u trenerske vode, neki su bili rukometne sudije ili delegati - kaže Čolić.
I današnji treneri Gračanice koja se nalazi na drugom mjestu rukometne Premijer lige BiH, Mirsad Gopo i Esad Subašić- Braco biranim riječima pričaju o svom treneru Jerki koje smo snimili na Rukometnom igralištu u Gračanici gdje su se kovali rukometni talenti i igrale velike rukometne utakmice.
