Amelanotični melanom je rijedak i težak za dijagnosticiranje jer postoji odsustvo pigmentacije (boje). Ipak, uvijek postoje promjene u veličini (rast), granicama (nazubljenost) i simetriji.

Incidenca malignog melanoma raste posljednjih godina više od bilo kojeg drugog raka. Smatra se da će jedna od 70 osoba dobiti maligni melanom u toku svog života. Iako samo 4,6 posto svih kancera otpada na melanome, oni su odgovorni za dvije trećine smrtnih ishoda od svih kancera kože.  

Životni vijek

Između 6 i 8 posto malignih melanoma ima nedostatak pigmentacije pri kliničkom makroskopskom pregledu, otežavajući tačnu ranu dijagnozu.

Prema jednoj kliničkoj studiji, prosječno 13 mjeseci kasni se sa postavljanjem dijagnoze malignog melanoma zbog nedostatka pigmentacije kod amelanotičnog melanoma. Zato su u trenutku dijagnosticiranja već u odmakloj fazi, što, naravno, skraćuje životni vijek pacijenta.

Najčešće greške u postavljanju dijagnoze je kod melanoma koji se nalazi ispod nokta i kod bezbojnih melanoma.

Amelanotični melanom se uobičajeno prezentira kao vaskularni ili ulcerirajući čvor, mada može ponekad imati i „zbunjujuću“ crvenu, ljubičastu ili bijelu boju slično ožiljku.

Oko 60 posto svih zloćudnih mladeža potječe od pigmentiranih dobroćudnih madeža. S obzirom na to da prosječan odrasli bijelac ima 15-20 madeža, od najveće važnosti je da kliničar prepozna različite dobroćudne pigmentirane tumore kože i da ima jasnu predstavu o indikacijama za biopsiju (slanje na patohistološku analizu kod patologa - pregled ćelija pod mikroskopom) ili uklanjanje nevusa.

U posljednje vrijeme koristi se sve više i dermatoskopija kao pomoćna metoda u dijagnostici ovakvih agresivnih zloćudnih tumora.

Melanomi se uglavnom klasificiraju u tri različite grupe na osnovu kliničkih i histoloških karakteristika (1 - melanom koji se površno širi, 2 - nodularni i 3 - LMM), ali i prema stepenu invazije derma (Clark I-V ) i ukupnoj debljini lezija (Breslow I-V).

Smrtni ishod

Najveća zabluda kod našega naroda je da se madeži ne smiju dirati ili hirurški odstraniti. Upravo suprotno. Kada se dobroćudni madež otkloni i kada patolog potvrdi patohistološkom analizom da je otklonjen u cijelosti, svaka opasnost po život pacijenta prestaje jer iz ničega (dakle odstranjenoga) se ne može desiti maligna transformacija.

Suština je da ne smijemo dozvoliti da madež pred očima okoline i pacijenta i lako dostupan pogledu i pregledu ljekara dovede do smrtnoga ishoda.

Najvažnije je znati da maligni melanom može biti bezbojan te se mora voditi računa o drugim znakovima koji pobuđuju sumnju.

Kada sumnjati

Karakteristike koje pobuđuju sumnju nastanka melanoma ili melanomatoznu transformaciju nevusa (obratite posebnu pažnju na sljedeće):

• Raste li postojeći madež ili se pojavljuje novi (melanomi stalno rastu)
• Ima li madež nepravilan ili razveden rub (madeži su pravilnih rubova)
• Promjena boje madeža od smeđe u crnu, tamnoplavu ili crvenu (melanomi mijenjaju boju)
• Neravnomjernost pigmentacije (melanomi mogu imati nekoliko boja unutar jednog madeža)
• Prelazi li madež veličinu od 0,6 cm (većina dobroćudnih mladeža manja je od navedenoga)
• Je li madež upaljen ili crvenog ruba (normalni madež nije upaljen)
• Je li se madež počeo uzdizati (kod melanoma postoji vertikalni rast)
• Postoji li krvarenje, vlaženje ili stvaranje kruste
• Postoji li blagi svrbež madeža
• Je li se pojavio čvorić oko madeža
• Lokalizacija: Leđa, donji ekstremiteti, mjesto podložno iritaciji ili povredi.

Što više gore nabrojanih karakteristika pronađemo kod određenoga pacijenta, sumnja na nastanak malignog melanoma je veća.