16:35 - Tužilaštvo pominje svjedočenje žene koja je rekla da su izbrisane tri generacije muškaraca u njenoj familiji. Svjedokinja koja je izgubila sina koji je imao 14 godina rekla je: "Svako se jutro budim, pokrivam oči da ne gledam drugu djecu kako idu u školu, kako se igraju, da ne gledam druge muževe". 
Karadžić je odgovoran za patnju i bol žena i djece Srebrenice. On je odgovoran za genocid.

16:30 - Tužilac Tieger: "Najznačnije je da su žene djeca i starci bili prisilno razdvajani od muškaraca."

"Morate Karadžića proglastiti krivim za Srebrenicu!"

Karadžić je odabrao bosansko stanovništvo Srebrenice za istrebljenje. Ubijeni su samo na osnovu identiteta. Žene i djeca, koji su bili razdvojeni, životi su uništeni. Tešku duševnu i fizičku patnju doživljavaju muškarci koji su preživjeli. Muškarci su bili u stalnom strahu da ne budu ubijeni. 
 
16:26 - Karadžić tvrdi da su se civili sklonili u svojim kućama, a 13. jula starci koji su bili u bolnici u Srebrenici morali su da odu jer im je prijećeno smrću. Dvije žene koje su se vratile iz Kladnja su ubijene 17. jula, jer su odbile da se predaju. 
Karadžić tvrdi da bosanski Srbi nisu prisilili muslimane da odu. Civili su bili stalno zastrašivani, korišteni su i psi u zastrašivanju. 

16:22 - Žene, djece i starci nisu napustili Potočare nakon što su dobili slobodnu volju da se izjasne. Uklanjanje bosanskih muslimana je bilo planirano i organizovano. 
Glavni štab je rekao da se izvodi organizovan transport stanovništva Srebrenice. Drinski korpus je organizirao autobuse po naređenju Mladića. 
Mladić je 12. jula rekao: "Sve ću ih evakuirati i one koji hoće i oni koji neće."

16:20 - Gustavson: "Nasumični napadi na enklavu je imalo cilj da stanovništvo pobjegne i da im se utjera strah. 
Karadžić tvrdi da vjeruje danas da muslimani nisu prisilno istjerani iz Srebrenice."

16:18 - Od marta do jula 1995. njegov se plan sporovodio nizom prisilnih radnji, i one su opisane u prilogu u Podrinju. Granatiranje Podrnija je takav jedan dokaz, kaže tužilac. 
On je u Srebrenici uspostavio civilne strukture 11. jula, on je naredio napada na enklavu. 
Izjava od 17. jula ne odražava realnost situacije, to je bilo iscenirano, napravljeno par dana kasnije. 
Karadžić tvrdi da njegovo naređenje da se Srebrenice napadne i zauzme bilo zakonito, dodaje Tieger.

16:15 - Tužilac dodaje da su Karadžićevi argumenti o prisilnom preseljavanju i deportacijama takvi da nije namjeravao da ih namjerno iseli, da nije postojao takav plan, te da je poduzeo korake da civili ostanu u Srebrenici i budu bezbijedni. 
Ove tvrdnje su lažne, jer je to bila njegova namjera još od 1992.godine. Njegove akcije su dokaz namjere da se presele, on je izdao direktivu "7", rekao je tužilac.

16:10 - Predsjedavajući suda O-gon Kwon: "U dijelu optužnice Srebrenica nije uključena u općine. Kako se Podrinje tu uklapa? 
Tieger: "Vijeće je napomenulo da Srebrenica nije uključena u općine. Struktura optuženice je takva da se u sveobuhvatni zločin mogu uključiti i općine. 
U martu 1995. je razvijen plan da se tada zauzme Srebrenica. Sve do trenutka kada počinje UZP likvidacije, Srebrenica je planirana za sveobuhvatnu likvidaciju.
 

16:05 - Tužiteljica nastavlja sa tvrdnjama da Karadžić daje poruku sa podacima koja skreće na pogrešan put, potkrepljućujući njegove argumente. 
Svi zarobljenici su bili obilježeni za smrt. 
Karadžić je tražio da se žrtve iz Kravica izostave, a za to nema osnove

16:01 - Demografski pokazatelji dokazuju da je do aprila 2012.godine, 7.905 ljudi je prijavljeno kao nestalo. Od 7.905, više od 5.000 su žrtve strijeljanja. Ostali su, najvjerovatnije, žrtve pogubljenja, ali njihovi ostaci se moraju tek pronaći.

15:55 - U nastavku izlaganja tužiteljica Gustavson govori kako se Tužilaštvo oslanjana na DNK dokaze, dokaze o broju zarobljenih i broju nestalnih u Srebrenici. 
Broj žrtava idenfikovanih putem DNK je 5.850, ali ne to nije konačna brojka žrtava, nego samo identikovanih. Taj broj će biti veći. 
Presretnuti razgovor 15. juli između generala Beare i Krstića u kojem Beara kaže da još ima 3.500 paketa koje treba ubiti, a tada je već više od 3.000 muškaraca i dječaka ubijeno. To sve dolazi prije pogubljenja u Kozluku. 
Nakon pada Srebrenice je zarobljeno više od 7000 zarobljenika.  
Oko 6000 muškaraca se predalo 13.jula u 17.30.

Na iznošenju završne riječi Tužilaštva na suđenju Radovanu Karadžiću pred Međunarodnim tribunalom u Hagu, u toku je pauza od 10 minuta.

15:30 - Tužiteljica dodaje da Karadžić ignorira veze između sekundarnih i primarnih grobnica, osim dokaza DNK.  
 

15:24 - Tužiteljica Gustavson sada govori o tome kako su argumenti odbrane špekulativni. Naime, Karadžić tvrdi da postoji nesigurnost o broju žrtava u Srebrenici. On tvrdi da ne može biti ni blizu 7.000 ubijenih. Karadžić tvrdi da je došlo do miješanja žrtava civila i boraca.
Sve grobnice u Srebrenici su samo žrtve iz Srebrenice.

Foreznički eksperti su dokazali da su u grobnicama nije bilo ubijenih iz borbi. Uzrok smrti su strijeljanja. U Orahovcu su nađena tijela sa vezanim očima i rukama.

15:18 - Šta je bila svrha razdvajanja? Svjedokinja KDZ 265 je izgubila muža i dvojicu sinova: "Zašto odvodite mog sina koji je rođen 1981.godine? Zagrlila sam ga, ali mi ga je vojnik istrgnuo iz ruku. Moj sin je imao torbu uz sebe, koja je ostala kod mene." 
Dokaz o izdavanju djece je dokaz da nije bio posrijedi proces razdvajanju muškaraca,

15:15 - Tužiteljica Gustavson nastavlja: "Svjedok Boring je vidio pasoše i lične karte razasute pored bijele kuće u Srebrenici. Mladi dječaci su odvajani od porodica, dječaci od 12 godina, navodili su svjedoci. Dječaci su odvojeni od svojih obitelji, osobni dokumenti su uništeni, a djeca od svega 12 godina bila su prisiljena puškama da ostave svoje identifikacijske dokumente koji su potom spaljeni. 'To je bio indikator da će se dogoditi nešto loše', rekao je svjedok."
Postoje dokazi o oduzimanju ličnih dokumenta i u Bratuncu, Konjević Polju.

15:11 - Tužiteljica navodi kako se odbrana poziva na presretnuti razgovor u kojem je Beara rekao da će zarobljenici biti poslani u Batković. Beara je do tada je bio vojni učesnik u likvidaciji. On je izdao instrukcije za zatvaranje muslimana u Konjević Polju.

15:08 - Tužiteljica pominje organizovana ubistva na rijeci Jadar.

Predsjedavajući Sudskog vijeća sudija O-gon Kwon

- Odbrana tvrdi da se ne može osuditi na osnovu iskaza KDZ 65. Mi smo se pozabavili ovim ubistvima i aspektima u kojima je iskaz KDZ 65 potkrepljen. Dokazi odbrane nisu doveli u pitanje dovođenje presude u vezi ovog događaja.

15:05 - Gustavson: "Karadžić je sve vrijeme znao za sve što se dešavalo u Srebrenici i to putem telefona. Glavni štab je pismeno podnosio izvještaj. On je 13. jula obaviješten da su se muslimanski muškarci predali u velikom broju. 

Jedinice Drinskog korpusa 14. jula zarobljavaju veliki broj muslimanskih bjegunaca. Karadžić je znao za veliki broj zatvorenika. Gdje je mislio da idu? 
On je primio izvještaj da nema više muškaraca muslimana u logoru Batković, samo njih par stotina. Između augusta i decembra 1995. godine 170 muškaraca iz logora Batković je razmjenjeno. 

Ako je bio nevin kao što tvrdi, zašto Karadžić u augustu nije naredio istragu?"
15:01 - Tužiteljica dodaje da se Karadžić oslanja na još dva naređenja da su bosanski muslimani prislno premješteni. Deronjić je rekao da je dobio naređenje da ne pušta humanitarnu pomoć u Goražde. Kada je naređenje dolazilo od Karadžića, vojska je to morala da izvrši.

Karadžić kaže da nije ništa znao, jer pisani izvještaji nisu pominjali pogubljenja u Srebrenici. On je doveo svjedoke da potvrde njegovu nevinost jer ništa nije znao. Svjedoci kao Kovač, Milinić su ljudi koji su bili za genocid, dodaje tužiteljica.

14:53 - Tužiteljica Gustavson: "Egzemplarna naređenja Karadžića su tvrdnje iz odbrana. On navodi 7 odluka, ali nema ničega uzornog u vezi sa njima. Odluke od 11. jula kojima se uspostavljaju srpske civilne strukture u Srebrenici. Nije imao namjeru da se pridržava Međunarodnog humanitarnog prava. To je bila simulacija pridržavanja ovih prava. 
Karadžić je 14. jula donio odluku o proglašenju ratnog stanja."
 

14:50 - Pandurević je dogovorio prolaz za muslimane. 
Presretnuti razgovor glavnog štaba: "Moram da dobijem odobrenje od glavnog šefa države. Znajući da je kolona prešla na drugu teritoriju, kakva im je dozvola za to?"
Dozvola se odnosila na kolonu da prođe. 
Glavni štab je 9. jula Karadžiću predložio da se grad napadne. 
Karišik je bio kod Pandurevića u Zvorniku. Karišik je bio u mogućnosti da stupi sa Karadžićem. Karadžić je dobivao sa raznih strana informacije.

14:45 - Karadžić tvrdi da nije znao za zabrinutost Međunarodne zajednice. 
Tužilaštvo se osvrnulo na to u kojoj mjeri se Karadžić osvrtao na međunarodnu štampu.

14:42 - Karadžić se 17. jula pojavio na CNN, a voditelj David Frost ga je pitao za muslimane iz Srebrenice. 

Voditelj: "Šta kažete za 15.000 ljudi iz Srebrenice i da ih vi negdje držite?". 

Karadžić: "Mnogi od njih su bili borci, a naši komadanti ih puštaju da prođu do svoje armije. Mi ne želimo da se s njima borimo. Mnogi se od njih skrivaju u šumama."

14:38 - Beara je obavještavao Karadžića o 3.500 stanovnika koje treba da ubije, govoreći o nijma kao o paketima. 

Karadžić je pozvao Glavni štab, jer se činilo da je ovo odstupanje od plana, jer su muškarci morali da se pobiju. 

Karadžić je imao moć da odluči o životu i smrti muškaraca iz Srebrenice. On je 16. jula zvao da vidi zašto su neki muslimani pobjegli. 

Kada je cijeli svijet u augustu saznao za ubijanja u Srebrenici, Karadžić je izrazio žaljenje pošto su neki pobjegli jer po njegovim riječima: "To je 9.000 naoružanih Turaka u planinama i šumama”.

14:35 - Karadžić je Deronjiću naredio da se zarobljenici sakriju u Zvorniku. Prvi konvoj je krenuo te noći i sutra ujutru 14. jula zaustavio se u Zvorniku, gdje je bio i Kovač. Kovač je otišao u Bratunac i Srebrenicu, sastao se sa Vasićem. Na Palama je Karadžić izdao naređenje o proglašenju ratnog stanja u Srebrenici. 

Karadžić se sastao i sa Deronjićem. Deronjić je javio Karadžiću kako se provodi njegovo naređenje. 

Kasno popodne je Karadžić primio poziv od komadanta sa terena, i obaviješten je o konvoju. Kovač se vratio na Pale i sastao se sa Karadžićem. Kovač je izvjestio Karadžića o premještanju muškaraca iz Bratunca u Zvornik. 

Toga dana su počela ubijanja u Zvorniku. Karadžićevi potčinjeni, Mladić, Deronjić i MUP informisali su ga o srebreničkim operacijama – tokom napada, premještanjem stanovnika, premještanje zatvorenika.

14:30 - Karadžić se sastao sa Tomislavom Kovačem 13. jula na Palama, komandantom policijiskih snaga, poslije čega će Kovač otići u Vlasenici da se sastane sa Mladićem. Taj sastanak nije bio puka slučajnost. Više od 1.200 muškaraca je premješteno u Kravicu, gdje su ubijeni. Karadžić je bio obaviješten o ovim akcijama. U noći 13. jula, Kovač je odsjeo u hotelu u Zvorniku, a sutradan ujutru kamioni sa muslimanskim muškarcima došli su u Zvornik. 

Razumni zaključak o sastanku Karadžića i Kovača je operacija ubijanja. Karadžić je Kovača poslao na teren da se sastane sa Mladićem, da se obavi operacija ubijanja, nakon čega se Kovač vratio sa izvještajem i opet se sastao sa Karadžićem.

14:28 - Muslimanske muškarce je trebalo je odvojiti od porodica i ubiti, a on je namjeravao uništiti bosansko stanovništvo Srebrenice. 

Karadžić je upravljao srebreničkim operacijama, 13.jula je naredio da se iz Bratunca zatvorenici prebace u Zvornik, gdje su kasnije ubijeni, a 12.jula je počelo odvajnje muškaraca od porodice.
14:25 - On je 9. jula 1995. godine je naredio napad i zauzimanje Srebrenice, on je namjeravao da istjera muslimansko stanovništvo. Popodne 11. jula iz Srebrenice su zvali Karadžića da mu kažu da sve ide po planu.

- U Srebrenici se sada vije srpska zastva – kazali su mu iz Srebrenice.

14:20 - Nastavljeno je iznošenje završne riječi tužiteljstva na suđenju Radovanu Karadžiću. Nakon pauze sudac je kazao: "Optužba je potrošila 7 sati i 35 minuta. Možete li završiti vašu završnu riječ za 2 sata i 25 minuta"?

Tužiteljica je na to odgovorila: "Mogu stići za to vrijeme. "

Tužiteljica Gustavson počela je izlaganje tvrdnjom da Karaždić nosi odgovornost za ubistvo više od 7.000 bosanskih muslimana muškaraca i dječaka. Više od 7.000 ljudi je pogubljeno po kratkom postupku, a djeca, žene i starci su prislino otklonjeni iz enklave Srebrenice. Ove radnje su bile smišljene. 

Karaždić je nadgledao i upravljao operacijama u Srebrenici i on je autorizirao svaki korak u Srebrenici. Imao je ovlasti nad vojskom, policijom i lokalnim civilnim vlastima. On je bio obaviješten o svim operacijama u Srebrenici. Svojom ovlašću on se pobrinuo da niko dok je on bio na vlasti nije sprovodio istragu o ovom zločinu. Njegova odbrana je da on ništa nije znao, da nije ništa naredio. Krivica Mladića ne oslobađa Karadžića krivice

Odbrana  ima tri stava: Karadžićevo ponašanje je egzemplarno, da ništa nije znao o tim ubistvima, te da nikad nije bila namjera da se ubijaju muslimanski muškarci i dječaci.
 

13:00 - Slijedi pauza od sat vremena.

12:59 - Odbrana je zanemarila dokaze da odbrana Armije BiH nije imala aviobombe u Sarajevu.

Gospođa Subotić je identifikovala najbliži objekat koji je aviobomba pogodila, pa je tvrdila da je to vjerovatno bila meta. Ona tvrdi da aviobombe precizno gađaju. Odbrana se drži ovog zatvorenog kruga zaključivanja i nije se bavila brojnim bombama koje su bile manje precizne. Odbrana je zanemarila ono što su njeni svjedoci priznali, a to je da aviobombe mogu da skrenu i da promaše mete.

12:56 - Tužiteljica Gustavson dodaje kako je vještak odbrane gospođa Subotić stvorila teoriju zavjere kako bi sakrila svoju prvu teoriju zavjere. Odbrana je prihvatila njenu tvrdnju da nije dovoljno krvi ispod tijela žrtava. Karadžić je kazao da su to stari leševi od ranije podmetnuti od strane Bosanske vlasti.

Ova je vrsta nagađanja je gora od samog događaja. Odbrana tvrdi da nisu ispitali gospođu Subotić oko napada aviobombi.

12:55 - Masakr na Markalama. Istražitelji su utvrdili da je granata ispaljena sa položaja SRK. Ako sagledamo dokaze, na osnovu priznanja njihovih vještaka, to znači da je odgovarajuća udaljenost 3.600 metara, što je bilo pod kontrolom SRK. Glavna teorija odbrane je da sve iscenirano. Odbrana je iznijela proturječnu tvrdnju. Dokazi pokazuju da su granate ispaljene iz topa B1 sa područja Trebevića i Vidikovca na teritoriji pod kontrolom SRK. To potvrđuju i tvrdnje nekoliko svjedoka koji tvrde da su čuli kako se granate ispaljuju s područja Trebevića.

Svi relevantni dokazi koji se odnose na ovaj napad ukazuju na odgovornost SRK. Što se tiče maskara na Markalama iz 1995. godine isključuje mogućnost da je granata ispaljena s položaja ARBiH. Izvor vatre bio je na teritoriji SRK.

12:48 - Tužiteljica je navela slučaj minobacačkog napada na Dobrinji na oko 200 ljudi koji su gladali utakmicu.

 Odbrana tvrdi da je granata ispaljena sa strane ARBiH. Nezamislivo je da je ARBiH uspjela izbaciti dvije granate sa 200 metara u sunčanom danu kada se grupa ljudi okupljala da gleda utakmicu, a da niko nije vidio ni čuo one koji su ispaljivali granate – rekla je tužiteljica pobijajući navode odbrane, a tvrdeći da su granate ispaljene sa položaja SRK.

 Ona je navela još nekoliko slučajeva u kojima su, kako tvrdi odbrana, minobacačke granate među ljude na Dobrinji ispaljene s položaja ARBiH, a što nije tačno.

12:28 - Prema tvrdnjama odbrane civile u gradu gađali su pripadnici ARBiH sa svojih položaja. Ova teorija je u cjelosti proturječna, neodrživa teorija i ne ublažava dokaze o odgovornosti SRK.

12:15 - Tužiteljica Gustavson pobija tvrdnje svjedoka obrane, odnosno vještaka koji je analizirao s kojih su položaja mogli biti gađani pojedini civili žrtve u Sarajevu.

11:27 - Tužiteljica je iznijela dokaze koji opovrgavaju tvrdnje Karadžićeve odbrane da se po civilima u Sarajevu pucalo sa položaja Armije RBiH.

- Postoje jasni dokazi da je SRK sprovodio kampanju granatiranja 3,5 godine po civilima u Sarajevu. Dokazi pokazuju da bosanske vlasti nisu mogle biti odgovorne na bilo koji način za pucanje na civile u Sarajevu. Nisu imali nikakav razuman razlog za pucanje po svojim civilima – rekla je Gustavson.

11:23 - Nije bilo suzdržanosti kada su se ispaljivale granate na naseljena područja, čija svrha je bila širenje terora, Istakla je Gustavson, pokazavši fotografiju tržnice Markale nakon granatiranja u kojem je poginulo 68 ljudi ubijeno, a ranjeno 144 osobe.

11:17 - Svrha vatre nije bila da se gađaju vojni ciljevi nego da se terorizira civilno stanovništvo. Odbrana ignorira dokaze o nasumičnom bombardiranju grada Sarajevsko-romanijskog korpusa (SRK). Tačno u ponoć je svaki top i tenk vojske bosanskih Srba osuo je paljbu po gradu iako se zna da nije bilo vojnih ciljeva. Djeca koja se igraju, civili koji čekaju u redu za vodu, idu u kopovinu… nisu vojni ciljevi. Odbrana iznosi verziju kampanje terora kao da se to nikada nije ni dogodilo - kazala je tužiteljica Gustavson.

11:10 - Tužiteljica Katrina Gustavson, pokazala je naređenja Mladića prema kojima zabranjuje da se po civilima u Sarajevu "puca oružjem većim kalibrom bez njegovog odobrenja". To znači, tvrdi tužiteljica, da je bilo dozvoljeno pucati po civilima drugim oružjem i pod uvjetima koje je određivao Mladić.

 Kada se pregledaju izvještaji jasno je da su tvrdnje odbrane jedno divlje pretjerivanje.

10:30 - Tužioci su naveli da je u kampanji terora na Sarajevom Karadžić imao za cilj da sije strah među stanovništvom.

 Haški tužioci istakli su da "priča koju nam plasira odbrana ruši se pred proturječnostima svojih 'dokaza'."

Tužiteljica Gustavson: "Priča koju nam plasira odbrana ruši se pred proturječnostima svojih 'dokaza'."

10:25 - Kada je Karadžić bio pritjeran u zid i kada je malo falilo za međunarodnu intervenciju, odmah je reagirao i prekidao teror na gradom. Nije se tada služio izgovorima, kako ga vojska ne sluša, kako ne rade telefonske linije… Kada mu se zaprijeti on je reagirao i privremeno prekidao kampanju terora. To znači da je mogao prekinuti kampanju terora nad Sarajevom i građanima tog grada i ranije. Ali on je to nastavio i naredne dvije godine – navode tužioci.

Brojni su drugi primjeri koji dokazuju da je Karadžić kontrolirao i vodio snajpersku i drugu vatru na Sarajevo.

Preuzimao je direktnu operativnu kontrolu vojske kako bi izbjegao vazdušne udare. Karadžić i drugi članovi rukovodstva bosanskih Srba mogli pojačavati ili smanjivati intenzitet udara vojske, kako bi imao bolju poziciju u pregovorima. Karadžić je znao da pijani vojnici besmisleno ispaljuju granate – ističu haški tužioci.

10:15 - Tužilaštvo u iznošenju završne riječi dokazuje brojne proturječnosti i pobija sve teze odbrane.

- Karadžić je koristio sistem rukovođenja i komandovanja vojske u Sarajevsko-romanijskoj regiji, koja je bila dobro organizirana. Karadžić je koristio taj sistem kako bi izvršavao svoje planove i ciljeve.

9:32 - Tužioci su Karadžića optužili za teror u Sarajevu, a danas je počelo iznošenje dokaza.

- Karadžić i Mladić koristili su se terorom da zauzmu bolju poziciju za pregovore. Mogli su poboljšati uvjete u Sarajevu, otvaranjem aerodroma, puštanjem energenata… ali oni to nisu jer su tako čuvali svoju poziciju za pregovore. Kampanja terora je smišljeno provođena, a svjedočili su joj i međunarodni posmatrači i novinari – navodi Tužilaštvo.

Prvi dan završne riječi Tužilaštva

Nastavljeno je iznošenje završne riječi Tužilaštva na suđenju Radovanu Karadžiću na Međunarodnom sudu za bivšu Jugoslaviju u Hagu.

U jučerašnjem, prvom danu tužilac Alan Tieger iznio je u svom izlaganju mnogo činjenica potkrepljenih dokazima kojima namjere nekadašnjeg predsjednika Republike Srpske, kojeg je nazvao "lažovom i mafijašem", potpuno raskrinkava i koje ga terete za genocid u Srebrenici, opsadu i granatiranje Sarajeva, ubijanje i etničko čišćenja nad civilima nesrpske nacionalnosti, te zarobljavanje vojnika UN-a.

Nakon što tužilaštvo danas završi iznošenje svoje završne riječi, završnu riječ na suđenju dobiće i Karadžić koji se brani sam. Za njegovu odbranu također su predviđena dva dana i cijeli postupak bi trebao biti završen u četvrtak.

Tužilaštvo je za Karadžića zatražilo kaznu doživotnog zatvora.

Očekuje se da će se presuda u ovom predmetu donijeti sredinom naredne godine.

Nastavak iznošenja završne riječi tužioca Tiegera i tužiteljice Gustavson pratićemo iz minute u minut.