BIH

Ratni put lažnog logoraša Branislava Dukića

Prijeratni stanovnik sarajevskog naselja Hrasnica

Redakcija

22.9.2014

Nakon što je izjavio da je krst na Zlatištu iznad Sarajeva podignut u znak sjećanja na više od 6.500 ubijenih sarajevskih Srba, i time po ko zna koji put pokušao podići nacionalne tenzije, ali naići i na ozbiljne optužbe pojedinih srpskih udruženja da je krst namjerno postavljen usred kampanje i da služi u predizborne svrhe, istražili smo ko je, naime, predsjednik Saveza logoraša Republike Srpske Branislav Dukić.

Branislav Dukić, autor brojnih lista za odstrel branilaca BiH, zapravo je osoba koja je 1992. godine podržala nezavisnu i samostalnu državu Bosnu i Hercegovinu!

Uz to, prijeratni, ali i dobrim dijelom ratni stanovnik sarajevskog naselja Hrasnica, današnji predsjednik Saveza logoraša RS, zapravo i nije bio logoraš!?

Otkrili su to već ranije u razgovoru za “Dnevni avaz” mještani Hrasnice i ratni članovi Srpskog građanskog vijeća (SGV) BiH, koji dobro poznaju Dukića i njegov ratni put.

branislav-dukic-lazni-logoras

Spisak korisnika humanitarne pomoći čiji je orginal i danas pohranjen u Dukićevoj bivšoj MZ

Dukić je, naime, u Hrasnici tokom rata živio sa suprugom Mirjanom i sinom Dejanom bez problema. Čak je bio komandir multietničke Radne jedinice Civilne zaštite i vrlo aktivan u radu Mjesne zajednice, zbog čega je imao i svoju kancelariju u tom naselju. Redovno je primao humanitarnu pomoć, koristio općinski telefon i bio pošteđen teških poslova, a mnogi u njegovoj jedinici često su govorili i da je Dukić kandidat za "Zlatnog ljiljana".

Bio je aktivista SGV-a, čijoj je konstituirajućoj skupštini prisustvovao u opkoljenom Sarajevu, zahvaljujući čemu je dobio i propusnicu za prolazak kroz ratni Tunel spasa D-B.

No, na iznenađenje komšija i članova SGV-a, Dukić se u septembru 1994. godine dao u bijeg preko Igmana. Prema svjedočenju jednog od komšija iz Hrasnice, tome je prethodila dojava koju je Dukić dobio od SDS-a s okupiranog dijela Ilidže, da treba organizirati bijeg vojno sposobnih muškaraca preko Igmana.

Plan im je osujećen te su bezbjednjaci Armije RBiH u rejonu Osmica uhapsili više od 100 vojno sposobnih muškaraca. Dio ih je zadržan u vojnom pritvoru 4. viteške motorizovane brigade u Hrasnici, a dio je zbog nedostatka prostora prebačen u zatvor "Viktor Bubanj" u Sarajevu. Među ovim drugima bio je i Dukić.

Svi tada uhapšeni dobili su advokate po službenoj dužnosti i izvedeni su pred Vojni sud pod optužbom za dezerterstvo. Ipak, niko nije odslužio kaznu, nego su otišli u razmjenu.

Lagao o 732 dana u logoru

Dukić je razmijenjen 20. januara 1995., četiri mjeseca nakon hapšenja. Taj podatak najbolje otkriva koliko je Dukić lagao kada je medijima tvrdio da je "u četiri kazamata odležao 732 dana", a pogotovo kada je 2005. za beogradske "Večernje novosti" izjavio da je uhapšen 18. avgusta 1992.

U intervjuu iz 2010. godine lažni logoraš Dukić bio je vidno iznenađen kada mu je novinar magazina "Global" postavio pitanje zašto je lažno tvrdio da je 732 dana proveo u logorima. Smušeno je Dukić tada sve pokušao svaliti na novinare.

- Novinarima se potkrala greška. Znate, ja pričam jedno, oni pišu nešto sasvim drugo. Rekao sam da sam 732 dana proveo u Radnom vodu, kopajući rovove - izjavio je tada Dukić.

On je u ovom intervjuu negirao i izjave mještana Hrasnice da je 1993. držao govor kada im je u posjetu došao predsjednik Predsjedništva RBiH Alija Izetbegović, priznavši tek da je njegova jedinica za tu priliku uređivala plato ispred kinodvorane FAMOS-a. Nemušto je Dukić demantirao i da je njegova supruga radila u Ratnoj bolnici u Hrasnici.

Jednako je bio zbunjen i konstatacijom da bi mjesto predsjednika Saveza logoraša RS trebao prepustiti pravom logorašu, jer je on bio slobodan čovjek kojem je kasnije suđeno zbog dezerterstva, a uz to je imao i advokata te je osuđen na dvije godine zatvora, a odležao četiri mjeseca.