Gorica Lukić, majka djevojčice koju je država zaboravila, prepješačila je 105 kilometara da bi ministru Aleksandru Vulinu skrenula pažnju na težak položaj djece oboljele od rijetkih bolesti, piše Blic.rs.

Gorica ima 46 godina, završen fakultet i niz poslova za sobom, kao i većina građana Srbije, manje i više neuspješnih. Živi u Banji Koviljači sa mlađom kćerkom, trinaestogodišnjakinjom, nepokretnom majkom i nevkenčanim suprugom. Njena starija kćerka, također sa fakultetskom diplomom, povremeno radi u Beogradu...

Sve siromašne porodice u Srbiji liče jedna na drugu, ali Goričina se izdvaja: njeno mlađe dijete bolesno je od stečene hemofilije, Fon Vilebrandovog sindroma i poremećaja u koagulaciji krvi, a trajno joj je oštećen i centar za ravnotežu.

- To su rijetke bolesti, ali uz odgovarajuću terapiju Darija bi mogla normalno da funkcioniše i pohađa nastavu u školi. Bila je odličan đak... - kaže Gorica. Skupe lijekove, međutim, Gorica, kao i roditelji ostale djece pogođene sličnim bolestima sama mora da kupuje...
 
Zahvaljujući dobrim ljudima, Gorica je već dva puta vodila kćerku u jednu tursku kliniku: od ukupno deset hiljada eura, njihovi prilozi pokrili su 5.500, a ostalo je Gorica našla sama.
 
Terapija koja je tamo primijenjena znatno je popravila Darijino zdravstveno stanje, i početkom sljedećeg mjeseca ići će u Tursku i treći put.

- Dobili smo 250.000 dinara za kuću, tim novcem platit ćemo liječenje...
 
A kuća? Sliježe ramenima:

- Važnije je ovo...

I kamatari se sažalili

- Prodala sam sve što sam imala za liječenje djeteta, a dio sam pozajmila od ljudi koji obično daju novac pod kamatu. Meni nisu htjeli da je zaračunaju - kaže ova ponosna žena.
 
A 11. septembra, nezadovoljna odnosom države prema djeci koja boluju od rijetkih bolesti, uputila se u Beograd, ministru Aleksandru Vulinu.

- Tražim da se obiđu sva djeca sa rijetkim bolestima u poplavljenim područjima, i registruje njihov položaj; tražim da se za njih osigura stručno staranje, lijekovi i posebna hrana, u slučajevima gdje je to potrebno; da se uvedu novčane kazne za njihovu diskriminaciju, a ta sredstva uplaćuju u poseban fond; da se državni službenici za diskriminaciju takve djece kažnjavaju otkazima - kaže.
 
Iz Banje Koviljače je na put dug 145 km krenula pešice. Iz protesta, i da bi skrenula pažnju javnosti na ovaj problem. Tek trećeg dana, poslije pređenih 105 km, ministar je našao vrijeme za nju.