Kažu da sanički behar i ljetna cvjetanja nadmašuju maštu umjetnika. Sanica kod Ključa je bh. biser, najbolja miješana salata čistih voda, pašnjaka i šuma. Pravi raj na Zemlji. To se ne da riječima opisati, treba doći i vidjeti. Ujesen Sanica polagano utihne kada odu „brigade iz dijaspore“ i mještani čekaju snjegove s planinskog masiva Grmeča.
Posjetili smo sanička naselja, a „vodič“ po nekadašnjem najpoznatijem jugoslavenskom turističkom selu punom lijepih i modernih kuća sa 2.500 duša bio je Adnan Kurtaljević Ado, povratnik iz Njemačke. Ado „puca“ od energije i motivacije da „probudi“ ljude. Sa svojom porodicom već je u to uložio podosta novca, drži kafić, a na pet godina unajmio je bazene i bungalove sa 40 kreveta i ovog ljeta napunio ih gostima.
Redovna plaća
Podsjeća da Sanica tokom ljeta ima i do 7.000 stanovnika, a na njegovim bazenima tokom lijepih ljetnih dana nije bilo dovoljno mjesta. Uz bazene je i sanička atrakcija - Šivića jezero, duboko 30, a prečnika 50 metara. Kurtaljević se bavi i uzgojem bikova bodača, a nedavna velika pobjeda njegovog 1.200 kilograma teškog Aslana nad Risonjom u Donjem Vakufu podigla je cijelu Sanicu na noge. Na Facebooku postoji i grupa „Ko voli Aslana neka se pridruži“, pa je sanički šampion postao i medijska zvijezda.
- Živio sam na Zapadu, ali želim da se u Sanicu vrati onaj poduzetnički duh koji nas je oduvijek krasio. Mene je ovdje dovuklo srce. Ima nas „ludaka“ kojima prija ovaj život ovdje - kaže kroz smijeh dok se vozimo do farme Hidajeta Hitke Kučukovića, „saničkog Švicarca iz Ciriha“, koji je iz ove alpske zemlje kao prvi Bosanac već daleke 1998. uvezao šestero teladi rase Eringer. Danas ih ima 40.
Mero Omerović sa suprugom i dvoje djece brine o Kučukovićevim alpskim kravama i bikovima koji su se odlično prilagodili na grmečku klimu. Goveda izuzetno kvalitetnog mesa pasu na ogromnim pašnjacima.
- Volim ovaj posao, a gazda Hitko je pravi čova. Prijavljen sam, primam redovno plaću od 700 KM - priča Omerović, a dok doziva stoku, osmijeh mu ne silazi s lica.
Za Hitku Kučukovića smo čuli da je kada se vraćao u Sanicu, prvo napravio štalu 15 sa 12 metara, pa kuću. On je uz Mujagu Selmana i, sada, Adnana Kurtaljevića najpoznatiji rančer koji uzgaja bikove.
Biznis „kalifornijka“
Rijeka Sanica u blizini izvora nadošla od velikih padavina nerado nas pušta preko improviziranog betonskog mosta koji se ljulja pod naletom vodene mase. Stotinjak metara dalje na 30 dunuma uz rijeku je ribnjak sa osam malih i osam velikih bazena s kvalitetnim kalifornijskim pastrmkama.
Vlasnik je Esad Džafić koji živi u Njemačkoj, a biznis održava njegova sestra Fehrija, koja je ugodni američki život u Las Vegasu i Njujorku nakon 18 godina zamijenila rajskom saničkom dolinom. U sezoni „kalifornijka“ ide „kao luda“, radi se o malom, ali profitabilnom biznisu. Fehrija u vrijeme našeg dolaska nije bila na ribnjaku, a dvojica radnika, doduše, zbog izlijevanja Sanice iz korita i plavljenja ribnjaka mogli su samo odmahivati glavom.
- Džafići su u maju, kada su bile velike poplave, imali ogromnu štetu, kada je čak 60 tona ribe vodena stihija izbacila iz ribnjaka. Nas nekolicina je u dva-tri dana uspjela vratiti u ribnjake oko 10 tona - priča nam Kurtaljević.
Nedaleko od ribnjaka je u korov zarastao nekadašnji drvoprerađivački div - Drvna industrija (DI) „Sanica“, koji je posljednjih šest godina u stečaju nakon što se u privatizaciji fabrike koja je otišla za 1 KM novi vlasnik nije snašao. Nedavno je fabrika „otkupljena“ za dva miliona KM i postala je dio Šumskog privrednog društva (ŠPD) „Unsko-sanske šume“. Saničani koji su sačuvali postrojenja očekuju s velikom nadom da će fabrika otvoriti kapiju prije prvih snjegova.
- Za 15 dana počet ćemo čišćenje, potom pripremu proizvodnje, a prva bi s radom trebala krenuti pilana - kaže nam Suljo Konjević, inžinjer drvne industrije. U prvoj fazi, prema njegovim riječima, posao će dobiti 25 radnika.
Konjević: Posao za prvih 25 radnika
Naselja
Na popisu 1961. godine bivša općina Sanica imala je 8.517 stanovnika (Srbi - 4.402, muslimani - 3.984, Hrvati - 101), raspoređenih u 13 naselja: Biljani Donji, Biljani Gornji, Budelj Gornji, Korjenovo, Međeđe Brdo, Mijačica, Pištanica, Prisjeka Donja, Prisjeka Gornja, Sanica, Sanica Donja, Sanica Gornja i Zavolje.
Porodice
Sanica je najvjerovatnije dobila ime po begovskom rodu Saničića koji su u ovo mjesto došli iz Anadolije (Turska) na početku otomanskog osvajanja Bosne. Saničići su se razgranali na više porodica: Alibegoviće, Bećirbegoviće, Alagiće, Šećerkadiće, Karabegoviće, Alibegoviće i Memiševiće, piše u knjizi „Sanička župa“.
Sanička prezimena su i Šadići, Karadžići, Harambašići, Huskići, Selimanovići, Hrnjići, Šulići. U Donjoj Sanici kao najstariji rod anadolskog porijekla bio je rod Kožanića. Prvo su se zvali Esmere, potom Mehodžići, pa Kožanići. Prema predanju, iz Anadolije je došlo sedmero braće i svi su bili hodže. Najpoznatije saničke pravoslavne porodice su Šešlije, Ćebedžići, Kovačevići, Dragojevići, Rađenovići.
Zločin
U saničkom naselju Biljani u ljeto 1992. godine počinjen je strahovit pokolj nad bošnjačkim civilima, gdje je ubijeno 288 ljudi, a oko 250 strijeljano u jednom danu.
Škola
U saničkoj osnovnoj školi u centru mjesta direktorica Azra Šulić kaže nam pomalo tužno da se ove školske godine, računajući i područne škole, upisalo 15 prvačića. Škola ima blizu 200 učenika u 11 odjeljenja. Ogromna zgrada je poluprazna i kao da podsjeća na stara vremena kada je u njoj bilo i do 1.500 đaka.
- Prije dvije godine renovirali smo krov, imamo kvalitetno grijanje i ostatak školskog prostora ustupamo besplatno saničkim udruženjima - ističe direktorica.
U centru sela srećemo Rezaka Mehulića, nastavnika biologije i hemije u penziji. S dnevnikom je ušao u razred daleke 1966.
- Nekada smo bili i samostalna općina, a u vrijeme kada sam počeo raditi u prosvjeti pripojeni smo Ključu - prisjetio se Mehulić, koji na pitanje šta je danas Sanica odgovara „moderno selo“.
Mehulić: Nekadašnji nastavnik
