BIH

Ko beskrupuloznim ucjenama narušava štrajk i akademske slobode

Osvrt Sanje Vlaisavljević

Sanja Vlaisavljević

17.9.2014

Ovih dana Sarajevo potresa priča o štrajku na Sarajevskom univerzitetu (UNSA). 13 članica Sindikata UNSA štrajka. Ostali ne. Kantonalni odbor (KO) SDP-a izdao je saopćenje tim povodom. Saopćenje je u cijelosti prenio portal u vlasništvu NVO URAS čiju skupštinu čini  14 esdepeovaca, a na čijem čelu je prof. dr. Samir Arnautović.  

I nema veze što je jedna partija izdala saopćenje i što je neka NVO putem svog portala prenijela tu informaciju da se iza sadržaja partijskog saopćenja i svih ostalih tekstova na tom opskurnom portalu može naći razlika. KO SDP-a u saopćenju, negdje na samom kraju, navodi najbitniji aspekt URAS-ovog, pardon SDP-ovog stajališta: „smijeniti nelegalno postavljeni Rektorat UNSA“ koji se ponaša „besprizorno ucjenjivački“.

Povratak otpisanih

Ako je vjerovati jednoj partiji da su u Rektoratu „besprizorni“, onda ovi partijci moraju biti mnogo glasniji i energičnije zahtijevati vladavinu prava i smjenu tih „politikanata“.

Zanimljivo je da se od smjene proteklog saziva Rektorata UNSA (2012.) do danas KO SDP-a baš srčano brine o Rektoratu i zagovara povratak otpisanih. Zanemaruju oni činjenicu da su prije ove rektorske strukture ministar obrazovanja i premijer bili ljudi iz njihovih redova, a tom ministru je ime upisano na svjetskoj listi plagijatora. Ne treba zanemariti i sve mahinacije koje je Vlada KS na čelu sa predsjednikom KO SDP-a Fikretom Musićem činila kako bi poništila pravo Senata UNSA da u punoj autonomiji odlučivanja izabere novog rektora.

Pa te mahinacije je čak Inspektorat rada svojom odlukom br. 14-09/10-38-7277-4/12 potvrdio kada je utvrdio da je odluka Vlade Kantona  02-34-362/12 o  nedavanju suglasnosti za izbor Rektora Avdispahića „nezakonita“.

No, to ovoj partiji za Čovjeka ništa ne znači, a i što bi kada su oni iznad zakona. Elem, do danas je pitanje Rektorata rak rana kako KO SDP-a tako i njihove udruge koja se anonimnim denuncijacijama bori za „akademske slobode“.  S tim u vezi treba istaći neke veoma zloćudne propuste u njihovoj dvogodišnjoj malo javnoj malo nejavnoj kampanji.

Poslušajmo redom iznesene osude: „Senat UNSA derogirao prava sindikata i postavio se u ulogu diktatora koji odlučuje o radnim pravima zaposlenih“. Ovaj stav je čista laž. „Senat je na 24. sjednici održanoj 16. 7. 2014. godine dao podršku Sindikatu Univerziteta u Sarajevu i opravdanim zahtjevima istaknutim u dopisu Sindikata upućenom Vladi Kantona Sarajevo od 30. 6. 2014. godine”.

Na sjednici 3.9.2014. Senat UNSA zaključuje: ”da su isplatom zaostalih tranši stvoreni minimalni uvjeti za nastavak nastavnog i naučnoistraživačkog procesa u skladu sa Akademskim kalendarom Univerziteta u Sarajevu... Senat na istoj sjednici “ističe značaj očuvanja jedinstva Univerziteta i usaglašenog djelovanja Sindikata i svih tijela Univerziteta u procesu integracije Univerziteta, te poštivanja institucionalne autonomije i stvaranja uvjeta u kojima Univerzitet u Sarajevu može odgovoriti svojoj društvenoj ulozi.”.

“Ovakav stav Senata i Rektorata UNSA samo potvrđuje rezultate istraživanja o katastrofalnom stanju akademskih sloboda na univerzitetima“. Skandalozno je da udruga kojoj u nazivu stoji sintagma “akademske slobode” ne zna značenje te sintagme definirane Zakonom o visokom obrazovanju (prečišćeni tekst) kao i distinkciju spram “akademske autonomije”. Akademska sloboda se odnosi na “pravo akademskog osoblja i studenata na slobodu mišljenja, izražavanja i djelovanja u pogledu načina držanja nastave, iznošenja naučnih hipoteza i naučnih činjenica bez opasnosti od sankcija, a pod uvjetom da vrše svoju akademsku djelatnost u skladu sa ustavom i zakonom, ne ugrožavajući ljudska prava i slobode drugih subjekata akademske odnosno društvene zajednice u cjelini”. Ali zašto bi ovo i znali urasovci kada je ovaj Zakon usvojen godinu dana nakon pada njihove vlade, dakle 2013. godine, a njih nije bilo ni briga hoće li ovaj zakon ikada ugledati svjetlo dana.  

Pojam i značenje akademskih sloboda stoji i u Statutu UNSA, ali što bi KO SDP-a i to znao kada ovaj Statut nije bio ni blizu usvajanja za vrijeme njihove vladavine i prorektorovanja predsjednika URAS-a Samira Arnautovića. Usvojen je tek  2013.godine! Nego, stav KO SDP-a i URAS-a o beskrupuloznosti ove Vlade i ovog Rektorata je u koliziji sa stavom predsjednika Sindikata UNSA  Berke Zečevića koji veli da njihova borba “traje šest godina za potpisivanje kolektivnog ugovora”. Taj period dakako uključuje i Vladu SDP-a za vrijeme čijeg mandata čak nije bilo niti jednog sastanka sa Sindikatom.

Veli Zečević da su za tih šest godina održana samo dva sastanka sa Vladom: “prvi sastanak se održao 15.5.2009. sa tadašnjim premijerom Mehmedićem” , a drugi sastanak “se održao 07.2.2014. sa tadašnjim premijerom Zeljkovićem i sadašnjim v.d. premijerom Kozadrom”. Dakle, drugi sastanak je održan sa sadašnjim krnjom Vladom, a ne sa SDP premijerom i SDP ministrom obrazovanja koji nisu ni vidjeli da problem postoji, niti im je bio bitan.

“Rektorat, koji, politikantskim prijetnjama i besprizornim ucjenama, pokušava slomiti opredjeljenje za štrajk, postavljen je upravo od ove Vlade”.  Ova tvrdnja je besmislena i logički neodrživa. Zašto? Zato što Rektorat nije derogirao prava Sindikata, niti to može ili smije, nego je zaključio da nije vrijeme za štrajk u  trenutku kada su pristigle budžetske tranše. I još nešto, da su uposlenici ostalih dvadesetak članica UNSA procijenili da je septembar, mjesec predizborne kampanje u BiH, pravi trenutak za štrajk, da zahtijevati dugoročne promjene pred odlazećom vladom, koja nema ministra obrazovanja, ima bilo kakvog smisla, ne bi svi podlegli “pritiscima” Rektorata. Ili su i oni nemoralni i besprizorni?

Podsjećam da u Pravilniku o štrajku stoji da „centralni odbor Sindikata Univerziteta u Sarajevu donosi odluku o pokretanju generalnog štrajka poslije pismenog izjašnjavanja članova Sindikata i zaposlenih u institucijama koje su se udružile u Sindikat“ (član 6.). Dakle, ne nikako nakon odluke Senata ili Rektorata kako esdepeovski lobi u KS podmeće aktualnom rukovodstvu UNSA. Podrška ili izostanak podrške Senata UNSA štrajku je moralni čin, ali ne nikako čin koji određuje tok štrajka.

Vrhunac odsustva morala

„Senat i Rektorat UNSA u kojem sjede oni koji su direktno involvirani u politiku koja je Univerzitet dovela na prosjački štap i čija primanja nisu vezana za „tranše“ Vlade Kanona Sarajevo, ne mogu ni biti osjetljivi na socijalna pitanja zaposlenih.“ E ovakav stav je vrhunac odsustva morala jer ga potpisuje bivši prorektor koji je za vrijeme svog mandata bio „osoba zadužena za implementaciju“ nekoliko projekata čija ukupna vrijednost iznosi 12.712.213, 8KM (6.519.084 eura). Da baš ovoliko!

Na UNSA niti tada nije bilo kolektivnog ugovora, a čekalo se na statut i odgovarajuće zakonske propise. U šest godina prethodnog mandata univerzitetskog rukovodstva nije bilo pozivanja na štrajk, a problemi su bili i veći nego danas. Zašto je tada bio muk? Pa kako će neko ko je pored „implementacije“ bio i financijski odgovoran za „realizaciju svih ugovorenih obaveza u iznosima većim od 10.000,00KM“ za dva od tih projekata u ukupnom iznosu od 1.218.045 eura ili 2.375.187,75 KM biti „osjetljiv za socijalna pitanja zaposlenih“ na UNSA?

I još nešto treba napomenuti. U Zakonu o visokom obrazovanju KS nedvosmisleno je definirano da Skupština „kroz usvajanje Budžeta Kantona Sarajevo osigurava dio sredstava za realiziranje nastavne, naučnonastavne, umjetničke, umjetničkonastavne i naučnoistraživačke djelatnosti visokoškolskih ustanova u Kantonu“(član 8. h). A direktor, dekan ili, riječju, poslodavac je u obavezi osigurati onaj drugi dio sredstava koji su precizirani članovima 128. i 129. istog zakona. Ako imamo u vidu slovo Zakona, onda Senat ili Rektorat nisu nikako i ni pod kojim uvjetima adresa na koju treba stavljati odgovornost za nedostatak novca za plaće ili neusvajanje kolektivnog ugovora. Jedine (logički) moguće adrese su: Sindikat, Vlada i poslodavac.

Prema Zakonu o radu FBiH „poslodavac zaposleniku daje posao, te mu za obavljeni rad isplaćuje plaću“ (član 3.) a zaposlenik sa“ poslodavcem sklapa ugovor o radu“ (član 2.) a ne sa senatom, rektorom ili nekim drugim tijelom.

KO SDP-a u svome saopćenju ide i korak dalje od svoje NVO podružnice pa veli da su „propali brojni projekti na UNSA, razvoj istraživačkih kapaciteta UNSA“ kao i da su „brutalno pljačkani“ neki fondovi. Ovakve rečenice se svakodnevno mogu čitati na ekranu njihovog urasovskog portala. Nema razlike. Ali i ove konstatacije su laž. U periodu 2002-2006. na UNSA je bilo realizirano 36 projekata, a za vrijeme prorektorovanja Arnautovića (2006-2012.) svega 24, što je pad za 33,3%. Broj neodobrenih projekata je u prvom periodu iznosio 6, a u Arnautovićevom 23. Imajući u vidu da je za prvi period predloženo ukupno 40 projekata, a u drugom 49, procent odbijenih projekata za prvi period je 15%, a za drugi 46, 94%. Međutim, kada su principi, statistike i provjerljivost podataka u pitanju KO SDP se očito oslanja na izvore iz URAS-a i njihovog predsjednika.

I konačno, URAS ponovno objavljuje jednu laž: „Naime pored opskurnih etiketiranja koja zaista ne zavređuju bilo kakav komentar, direktorica Centra za kulturu dijaloga optužuje Ekran i URAS BiH da su “podružnice“ SDP-a BiH... Ekran nastavlja svoja istraživanja, u kojima ćemo bez političkih i bilo kojih drugih skrivenih namjera, govoriti o ‘skakavcima’ koji nastoje (po)jesti naše živote.”

Ujedno ,nakon ove besramne izmišljotine u kojoj URAS nije podružnica KO SDP-a, evo jedno principijelno pitanje sa ciljem promoviranja etike novinarstva i “pravila druge strane” u izvještavanju. Zašto povodom štrajka nisu objavljena na ekran.ba i saopćenja koja potpisuju: SUS, Unija socijaldemokrata, KVSBiH, SDA, Naša stranka, Sindikat? I kada još uočimo da nema razlike između dnevnih tekstova URAS-ovog ekrana i KO SDP-a pamfleta, postaje sasvim jasno ko koga kroz nevladin sektor i medije podržava.