Majko, večeras sam sanjao nešto što mi ne da mira. Bio sam kod kuće i došao je jedan momak, dvije do tri godine mlađi od mene, i rekao mi:

"Mi smo braća. Ali mi naša majka nije dopustila da budem danas s tobom. Nije mi dopustila da se ikada igram s vama, da se smijem, da plačem. Onda sam mu odgovorio da nemam brata, već samo jednu sestru, dvije godine stariju. Ali on je insistirao i rekao mi da te pitam što si uradila onog jutra u martu i da ti kažem da bi i on odrastao kao i mi".

Majka, kad je to čula, onesvijestila se! A kada je došla sebi, priznala je svojoj djeci što je uradila tog jutra. Kada je ostala trudna s trećim djetetom, razgovarala je o tome sa svojim mužem, sa sestrom i jednom prijateljicom... I odlučili su da se ne rodi to dijete. Tako je abortirala.

Majka se poslije toga u duši osjećala veoma loše, dugi niz godina poslije toga bi često, kada bi se toga sjetila, padala u melankoliju i plakala, a zatim se dogodilo i viđenje u snu njenog sina.

To je jedini smrtni grijeh, koji i kada se ispovijedi sa smirenjem i iskrenošću, iako se sigurno oprašta, ne zaboravlja se nikada. Ostaje i javlja se osjećaj grižnje savjesti doživotno! A to je zbog toga da se ne bi ponovio, a neka ova istinita priča zaštiti i umudri one u neznanju i malovjerne.

Svako dijete je dar Božji! Abortus djeteta u vašoj utrobi je jednako kao da ubijate dijete koje već imate kod kuće... Zato drage mame ne ubijajte svoju djecu, odlučite se za život, a sragi Bog će se pobrinuti za sve ostalo.