NOGOMET

Nije lako ženama fudbalera

Sportski razgovor sa Ervinom Zukanovićem

A. ISLAMAGIĆ-MULAHMETOVIĆ

31.8.2014

Bosanskohercegovački internacionalac Ervin Zukanović, koji je 2006. godine obukao dres Austrija Lustenaua, a zatim nastupao za belgijske klubove Dender EH, Eupen, Kortrijk i Gent, preselio se početkom ljeta u Veronu i pridružio ekipi Kjeva. U novoj sredini, kaže, polako se navikava. S jedne strane, mentalitet Italijana više mu se sviđa od onoga koji se osjeti u Belgiji, dok se, s druge strane, našao pred velikim izazovom na terenu.

Kuća - posao

Jedna od najjačih evropskih liga poznata je i po tome što je naglasak na defanzivi, a ne na otvorenoj igri, koju je Zukanović igrao tokom dosadašnje karijere.

- Godinama sam igrao jedno, a sada treba da shvatim da se od mene traži nešto sasvim drugo. Kroz treninge i rad doći će to na svoje, bitno mi je da treneri vide da napredujem. Generalno, život u Italiji je drugačiji od onoga u Belgiji i tom dijelu Evrope. Italijani su slični nama, uživaju u svemu, u hrani i kafama, znaju za merak, dok toga u Belgiji nema. Kod njih se sve svodi na relaciju kuća - posao - govori novi odbrambeni igrač Kjeva.

Oduševljen je gradom čiji je stanovnik postao nedavno.  

- Sa suprugom Eminom i sinom Arminom ovdje sam već dva mjeseca. Od svih gradova u kojima sam bio, Verona mi se najviše sviđa. Zbog svog historijskog značaja, preplavljena je turistima i stvarno je prelijepa - kaže Zukanović.

Ipak, postoje i momenti na kojima se fudbalerima i ne može pozavidjeti, tvrdi Ervin.

- Nije mi bilo lako poslije pet godina napustiti Belgiju i doći ovdje, gdje nemam i ne poznajem nikoga. Tek učim jezik, a višak energije izbacujem kroz treninge. Posebno nije lako suprugama fudbalera. Za nas je razbibriga naš dvogodišnji sin Armin, ali šta da nemamo dijete, da hodamo okolo onako... Nije baš tako jednostavno kako mnogi zamišljaju - govori dvadesetsedmogodišnjak.

Ponikao u Želji

Ne krije ni da ponekada proradi nostalgija pa bi se najradije vratio u svoje Sarajevo i dom svojih roditelja, gdje se najbolje i osjeća.

- Nosim lijepe uspomene iz djetinjstva i mladosti. Ponikao sam u Želji i bio njegov prvotimac. Odmori koje provodim tu s roditeljima, bratom i prijateljima, velika su radost za mene - ističe fudbaler.

Budnim okom prati i Premijer ligu BiH.

- Gledao sam utakmicu Sarajeva protiv Menhengladbaha na Koševu, šteta što nije bio povoljniji rezultat za naš tim. No, drago mi je da su se bordo klubu otvorili drugi putevi i da ih je preuzeo biznismen kao što je Vinsent Tan (Vincent). Znam kako je kada igrač ne prima plaću i nadam se da će sličnu sudbinu doživjeti i Željo i drugi klubovi bh. lige - dodaje Zukanović.

Reprezentacija, klub i hljeb

Zukanović je nosio i dres reprezentacije Bosne i Hercegovine, a u žiži interesiranja javnosti našao se uoči Svjetskog prvenstva u Brazilu, kada se njegovo ime nije našlo na spisku selektora Safeta Sušića.

- Nisam odustao od reprezentacije, ali ne želim više to komentirati. Toliko se mjeseci pričalo i govorilo, sretan sam u svom klubu i sve što sam stekao, stekao sam preko njega, tu zarađujem svoj hljeb - poručuje fudbaler Kjeva.