Rak dojke je najčešći maligni tumor kod žena u svijetu, a u razvijenim zemljama incidenca raka tijela maternice i ovarija je u kontinuiranom porastu. Cervikalni rak je u svome invazivnom i neinvazivnom stadiju, nakon raka dojke, drugi po učestalosti karcinom kod žena u svijetu, ali kada mu se oduzme neinvazivni stadij, prednost dobiva rak tijela maternice.
Dakle, karcinomi dojke i maternice (cerviksa i tijela) napadaju žene u njihovoj generativnoj dobi - u naproduktivnijem, najdinamičnijem i najkreativnijem periodu života. Tendencija produžavanja životne dobi stanovništva dodatno mijenja međusobne odnose između genitalnih malignoma i u kvalitativnom i kvantitativnom smislu. Ista epidemiološka značajka može biti za jedan ginekološki karcinom rizični faktor, a za drugi faktor smanjenog rizika (npr. odnos karcinoma korpusa i cerviksa uterusa prema paritetu).
Ovisni o hormonima
Dojka i maternica, a posebno njihovi žljezdani dijelovi, su organi ovisni o steroidnim hormonima. To su organi istog organskog sistema, najčešći su genitalni malignomi, a ujedno i najčešći maligni tumori žena generativne dobi. Iz ovih činjenica je jasna višestruka povezanost ovih tkiva, ali se pretpostavlja i njihova višestruka povezanost kada jedno tkivo (žljezdani epitel dojke) maligno alterira.
Dakle, pretpostavlja se da je kod žena oboljelih od raka dojke:
Klinički stadij
Povećana učestalost hiperplazija endometrija kao odgovor na maligno alteriran žljezdani epitel dojke jer se radi o dva organa istog organskog sistema ovisna o steroidnim hormonima.
Stepen invazije raka dojke – klinički stadij, dužina ekspozicije bolesti, njegov maligni potencijal i ekspresija steroidnih receptora, u direktnoj su proporciji sa stepenom ćelijskih atipija endometrija.
Povećana stopa obolijevanja od ostalih malignih tumora ženskih genitalnih organa, ali i drugih organskih sistema koji posjeduju receptore za steroidne hormone.
Pronaći bilo kakvu korelaciju između pojavljivanja premalignih lezija ili drugih promjena kod organa koji je višestruko komplementaran s organom koji je maligno alterirao, a s kojim se nalazi u istom organskom sistemu, ima posebnu težinu. U tom slučaju možemo tražiti korelacije između drugih malignoma istog ili različitog organskog sistema, pogotovo onih koji imaju izražene ekspresije receptora za steroidne hormone.
Početkom spolnog života dolazi do naglog porasta incidencije tumora cerviksa uterusa koji doseže vrhunac sredinom 30-tih i krajem 40-tih godina života (bimodalna distribucija). U 40-tim godinama omjer incidencije ginekoloških tumora se polako mijenja prema češćoj pojavi epitelnih tumora jajnika i tijela maternice, posebno nakon menopauze.
Uloga godina i starenja
Je li starenje dovoljno objašnjenje za povećanu učestalost raka u starijoj dobi? Na prvi pogled čini se da jest. Starost je stvarno najvažniji rizični faktor za rak, ali samo zato što je neko stariji bio i duže izložen faktorima koji direktno ili indirektno povećavaju rizik od razvoja raka.